LJETO I SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

Spolno prenosive infekcije razmjerno su češće tijekom ljetnih mjeseci

Ljeto je idelno vrijeme za odmor i razbibrigu.Tada smo na školskim i studentskim praznicima i najčešće na godišnjim odmorima.To je vrijeme kada zaboravljamo brige svakodnevice i obično se prepuštamo brojnim ljetnim radostima.U tim ljetnim mjesecima skloniji smo i opuštenijem spolnom ponašanju prilikom kojega i žena i muškarac razmjerno često priskrbi neželjenu spolno prenosivu infekciju.Da vam ljetni odmor ne ostavi gorku uspomenu neželjenih spolno prenosivih infekcija u ovome tekstu navest ćemo najčešće spolno prenosive infekcije i što je najvažnije načine kako se od njih zaštititi. Prevencija je uvijek najučinkovitija, a podrazumijeva odgovorno spolno ponašanje oba partnera.Ukoliko se takav oblik ponašanja ne događa, onda je najvažniji redoviti ginekološki pregled prilikom kojeg se mogu otkriti neželjene infekcije i pravodobno ih izliječiti kako bi se sačuvalo reprodukcijsko zdravlje žene i muškarca.

SPOLNO PRENOSIVE

Postoji više od 30 različitih bakterija (Chlamydia trachomatis, Ureaplasma urealyticum, Mycoplasma hominis), virusa (HPV, HSV, HIV, hepatitis B i C) i parazita (Sarcoptes scabiei-uzročnik svraba, Phthirius pubis-uzročnik stidnih uši) koji se prenose spolnim kontaktima Spolno prenosive bolesti značajne su zbog svoje raširenosti, kao i zbog mogućih posljedica (neplodnost, izvanmaternična trudnoća, negativan utjecaj na ishod trudnoće, bolest i smrt dojenčadi, zloćudne novotvorine materničnog vata…). Osobe koje se izlažu većem riziku od spolno prenosivih bolesti su one koje rano stupaju u spolne odnose, često mijenjaju spolne partnere ili ne koriste kondom. Mlađa populacija sklonija je dodatnim oblicima rizičnog ponašanja (konzumiranje alkohola ili opojnih droga) koje za posljedicu mogu imati nezaštićene spolne kontakte s nepoznatim osobama.
Briga o vlastitom zdravlju uključuje i brigu o spolnom zdravlju. Redoviti ginekološki pregled od izuzetne su važnosti, posebno u slučajevima slobodnijeg spolnog ponašanja koje je kod većeg dijela populacije prisutno posebice u ljetnim tzv.“opuštajućim” mjesecima.

• HUMANI PAPILOMA VIRUS (HPV)

Danas je poznato više od 150 tipova HPV, a oko 40 ih izaziva promjene na genitalnim organima. Većina HPV infekcija spontano nestane kao posljedica imunološkog odgovora zaražene osobe (oko 90% nakon dvije godine od infekcije) . Genitalne infekcije uzrokovane HPV-om klinički se mogu manifestirati na različite načine. Najčešće su oku vidljive promjene u obliku šiljastih ili ravnih kondiloma. Postoje i oku nevidljive promjene, a vidljive su samo posebnim tehnikama uvećanja i bojenja (npr. kolposkopija) su intraepitelne neoplazije (premaligna stanja) na vratu maternice, rodnici, vulvi, penisu, skrotumu i anusu. Takve promjene su najčešće bez ikakvih simptoma. Perzistentna kronična neliječena infekcija HPV-om kod žena može dovesti do razvoja raka vrata maternice, rodnice i vulve,  a kod muškarca se dovodi u vezu s rakom penisa.
Važnost u dijagnosticiranju takvih promjena kod žena ima Papa test ( otkriva premaligne i maligne promjene), te HPV testiranje (Hybrid capture II test-kojim se utvrđuje grupna pozitivnost na HPV visokog ili niskog rizika, te PCR-om kojim se utvrđuje genotip HPV-a).
Ne postoji specifično antivirusno liječenje HPV genitalnih infekcija; terapijski pristupi su raznovrsni, ponekad neugodni i iscrpljujući. U liječenju se koriste ablacijski zahvati (krioterapija tekućim dušikom, laserska terapija, ekscizija, LETZ, konizacija i dr.),  sredstva koja djeluju fizički i kemijski (podofilin, podofilotoksin, trikloroctena kiselina i 5 fluoro uracil), te imunomodulatori (imikvimod i interferon).
Postojanje kondiloma u trudnoći na vratu maternice i/ili u rodnici mogući je izvor infekcije za dijete prilikom porođaja. Kod djeteta se mogu javiti ponavljajuća papilomatoza dišnog sustava i anogenitalne bradavice.
Upotreba kondoma nije u potpunosti učinkovita u sprečavanju HPV infekcije, ali se i dalje preporuča zbog smanjenja infektivne doze virusa, kao i u prevenciji ostalih spolno prenosivih bolesti koje mogu biti kofaktor u HPV infekciji (povećavajući rizik za HPV infekciju i njezino perzistiranje, te povećavajući rizik za nastanak raka)

• CHLAMYDIA TRACHOMATIS

Chlamydia trachomatis je najčešća spolno prenosiva bakterija.  Chlamydia trachomatis se prenosi spolnim odnosom (vaginalni, analni, oralni), u porođaju s inficirane majke na dijete, autoinokulacijom rukama na oko, te očnim sekretom. Vjerojatnost prenošenja infekcije prilikom jednog spolnog odnosa s inficiranom osobom je 20-50%. Predisponirajući čimbenici za infekciju su mlađa životna dob (adolescencija), rani početak spolnog života, često mijenjanje spolnih partnera, , nekorištenje kondoma i korištenje oralne hormonske kontracepcije .
Infekcija je najčešće asimptomatska (u 80%žena), ali često može uzrokovati ozbiljne komplikacije. Simptomi koji se mogu pojaviti su sluzavo gnojni vaginalni iscjedak, dizurija (otežano mokrenje), dispareunija (neugodan i bolan spolni odnos), postkoitalno vaginalno krvarenje, abnormalno vaginalno krvarenje (zbog endometritisa-upale sluznice materine šupljine), bol u donjem dijelu trbuha (zdjelična upalna bolest),  konjunktivitis (upala očne spojnice ili pak proktitis (upala rektuma). Šireći se iz materničnog vrata preko trupa maternice u jajovode dolazi do stvaarnja priraslica, pri čemu jajovodi mogu biti neprohodni (posljedica za ženu je neplodnost) ili djelomično prohodni (pa postoji rizik od izvanmaternične trudnoće smještene u jajovodima).  Upravo zbog tih posljedica na plodnost,  infekcija Chlamydiom trachomatis ima posebnu težinu. Smatra se da postojanje infekcije Chlamydiom trachomatis u trudnoći ima minimalan utjecaj na perinatalni ishod, no postoji rizik infekcije djeteta (60-70%) prilikom vaginalnog porođaja, s mogućim razvojem konjunktivitisa i upale pluća.
Cervikalni bris kod žena i bris uretre kod muškarca temelj su dijagnostike. Liječenje antibioticima (doksiciklin, azitromicin) uključuje oba partnera, a kontrolni bris ponavlja se 3-4 tjedna nakon završetka liječenja.

• HERPES SIMPLEX VIRUS (HSV)

HSV (tip I i II) uzrokuje genitalni herpes. 
Virus se prenosi kontaktom (sekretom, lezijom ili predmetima).
Klinički se očituje bolnim vezikulama, pustulama i ulceracijama. Promjene se kod žena najčešće javljaju na vulvi (stidnici), perianalno te materičnom vratu. Prve se vezikule javljaju oko tjedan dana nakon spolnog odnosa s inficiranom osobom.  Kako bolest napreduje javlja se sve više vezikula i pustula koje pucaju, stvaraju kraste te epiteliziraju bez ožiljka.  Za vrijeme postojanja vezikula, pustula, te vlažnog ulkusa postoji izlučivanje virusa. Uz opisane promjene lokalno se javlja bol, svrbež, moguća je i dizurija, vaginalna i uretralna sekrecija, te ingvinalna limfadenopatija (uvećani limfni čvorovi u preponama). Opći simptomi koji se pri tom mogu pojaviti su povišena tjelesna temperatura, slabost i glavobolja.  Vrlo su česte rekurentne epizode. Naime, virus putem senzornih živaca odlazi do autonomnih ganglija gdje miruje, tj bolest prelazi u latentnu fazu.  Tijekom reaktivacije (primjerice kod „pada imuniteta“) virus putuje obrnutim putem do kože i može ponovno uzrokovati iste promjene.
Poseban problem predstavlja HSV u trudnoći.  Prijenos virusa na dijete može se dogoditi intrauterino (ascendentno širenje iz materičnog vrata), prolaskom kroz porođajni kanal (najčešće) te postnatalno. Intrauterino stečena infekcija može se manifestirati kožnim promjenama, korioretinitisom, te malformacijama mozga (mikrocefalija, hidrocefalus), a 25% takvih infekcija stečenih prije 20.tjedana trudnoće završe pobačajem. Neonatalni oblik može se manifestirati lokalno kao bolest kože, očiju i/ili usta,a rjeđe kao encefalitis ili diseminirana bolest..
Dijagnoza genitalnog herpesa se postavlja na temelju kliničke slike.
U liječenju se koriste antivirusni lijekovi (npr.aciklovir), te analgetici koji imaju za cilj ublažiti simptome, skratiti vrijeme trajanja bolesti, te smanjiti učestalost ponavljajućih infekcija.
Osnova prevencije su pranje ruku, korištenje kondoma, apstinencija prilikom klinički aktivne bolesti, te carski rez kao način dovršenja trudnoće/porođaja kod trudnica s klinički aktivnom bolesti.

Nataša Mihelčić Labura, dr. med., specijalistica ginekologije i porodništva