Mamografski pregled život znači
Samo tjedan dana nakon objave medicinskog članka “Mamografija pod upitnikom” u Glasu Koncila broj 50, od 13. prosinca 2009. g. dobili smo prve negativne rezultate. Neke žene odbijaju ići na mamografiju. Posljedica takve loše odluke naravno najviše su svjesni liječnici koji svakodnevno rade u ambulantama za bolesti dojke i provode sve potrebne preglede dojki kako bi bili što precizniji u procjeni zdravlja dojki. Ponekad ni sve učinjeno nije dostatno za donošenje prave odluke pa presudnu ulogu odigra iskustvo liječnika i njegova intuicija…
Nitko nije isti. Svatko od nas jedinstven je u svom postojanju i neponovljiv obrazac prirode. Zato je teško biti liječnik i u medicini uspostavljati stroga pravila kad ih po prirodi posla tamo ne može niti biti. Umjesto pravila izrađujemo smjernice na temelju vlastitih i tuđih iskustava i spoznaja.
Da nam sve veći broj oboljelih od svih malignih bolesti čini čak 25% svih uzroka smrti vjerujem da mnogi već znaju. Vjerujem također da većina žena zna da 25% svih zloćudnih tumora u žena čini upravo rak dojke ili u apsolutnom broju njih oko 2500 na godinu pojavi se s rakom dojke u našim ambulantama. Vjerujem da većina žena zna da oko 850 žena na godinu umre od raka dojke i da su to uglavnom žene s rakom koji je u trenutku postavljanja dijagnoze već bio proširen izvan dojke. Vjerujem da većina žena zna što je to mamografija i čemu služi i koliko je teško bilo dočekati red na mamogarafsko snimanje dojki.
Medicina i tehnika napreduju, ali napreduju i tumori u svojoj nepredvidljivosti, agresivnosti i otpornosti. Istražuju se i otkrivaju nove dijagnostičke i terapijske metode, ali nikad savršena metoda. Ni mamografija nije savršena metoda niti po svojoj štetnosti, niti po svojoj korisnosti. Ali njezina štetnost uz, naravno, pravilnu primjenu, jako je mala u odnosu na njezinu korisnost. Pravi i jedinstveni uzrok bilo kojeg raka pa tako i raka dojke nije dovoljno poznat da bismo mogli spriječiti nastajanje raka. Ono što možemo jest otkriti ga dovoljno rano dok se nije proširio po tijelu. Iako veličina tumora nije jedini važan prognostički čimbenik kod raka, u onkologiji još uvijek vrijedi sintagma “što manji to bolje”.
Kod raka dojke srećom postoji metoda kojom se rak u većini slučajeva (više od 80%) može otrkriti u početnoj fazi dok je bolest još lokalizirana u dojci.
Dijagostička procedura postaje pogodna za primjenu kao probirna metoda ako udovoljava SVIM sljedećim kriterijima:
1. da je dostatno učinkovita
2. da je lako primjenjiva na velikom broju ljudi
3. da je lako dostupna
4. da nije skupa
Mamografija jedina udovoljava svim ovim kriterijima i stoga se smatra najboljim načinom za rano otkrivanje raka dojke u žena starijih od 50 godina
.
Probirnoj mamografiji podvrgavaju se samo zdrave najugroženije žene, a to su žene od 50 do 69 godina među kojima se krije čak više od 50% od ukupnog broja novooboljelih na godinu u Hrvatskoj. Jedina metoda kojom se brzo, jednostavno, dostatno učinkovito i objektivno može pregledati veliki broj žena, odnosno njihovih dojki jest mamografija. Ali nije idealna, kao što nisu ni druge dijagnostičke metode u medicini.
Naime, žene mlađe od 50 godina često imaju agresivnije tumorske procese u dojkama koji bržo rastu i brže se šire po tijelu, nego recimo kod žena starijih od 60 godina. Češćom mamografijom iza koje bi uslijedio i ultrazvučni pregled mogao bi se smanjiti broj uznapredovalijih tumorskih procesa i kod ovih žena. Točno je da je žljezdano tkivo u dojkama mlađih žena osjetljivije na zračenje nego u starijih i da kod njih osobito treba paziti na nepotrebno zračenje, iako napominjem da moderni uređaji za mamografiju upotrebljavaju x-zrake male energije, a apsorbirana energija po jednom snimanju (4 mamografske slike) višetruko je manja nego što osoba ukupno može primiti tijekom godine dana i iznosi 0,7 mSv. Čak i ukupna doza nakon dvadesetak i više mamografija nije dovoljna da bi izazvala nastanak tumora.
Da pluća apsorbiraju manju dozu zračenja (od 0,1 mSv) nego dojke nije ništa novo. Pluća apsorbiraju manju dozu zračenja i od mnogih drugih organa u ljudskom tijelu. Ali isto tako RTG pluća ima malu dijagnostičku vrijednost u detekciji početnog raka pluća i nije se pokazao kao dobra probirna metoda. CT je u tom smislu neusporedivo bolji, ali i neusporedivo štetniji. U samo jednom snimanju prsnog koša CT-om dobije se doza zračenja koju tijelo apsorbira iz svoje okoline u 2 godine. Čak 7 mSv. I ne zaboravite, prilikom snimanja CT prsnog koša dozu zračenja dobivaju i dojke.
Kao i bilo koja druga metoda pretrage ljudskog organizma i mamografija ima lažno negativnih nalaza (8 do 10%), a to znači da se njome ne uspije uočiti tumor koji je već prisutan. Tumor može biti jednake gustoće kao i okolno tkivo pa se ne vidi ili je okolno tkivo toliko gusto da prekriva tumor ili je mamografska snimka tehnički loše napravljena ili je naprosto liječnik previdio suptilne znake tumorskog procesa. U sklopu nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke mamografske snimke obvezno očitavaju dva liječnika, a odnedavno je uvedena i kontrola kvalitete samih snimaka i točnosti nalaza od strane nezavisne kontrolne komisije što osigurava visoku kvalitetu programa.
Ako liječnici procjene da mamografija nije dovoljno pouzdana svaku ženu će uputiti i na ultrazvučni pregled dojki koji također ima lažno negativnih nalaza kao što ih ima i magnetska razonanca dojki koja se također primjenjuje u Hrvatskoj. Ultrazvuk, a osobito magnetska rezonanca su daleko kompliciraniji načini pregleda dojki, skuplji su i teže ih je objektivizirati.
Iako su temeljne metode pregleda dojki po svojoj prirodi posve različite, one su nadopunjujuće. Ono što se ne može jednom može se drugom ili trećom.
Najveća prednost mamografije nad drugim metodama jest detekcija patoloških mikrokalcifikata. To su sitne nakupine kalcija koje uz određene uvjete mogu biti jedini znak raka u dojci i koji se vide isključivo mamografski.
Hrvatsko senološko društvo donijelo je smjernice odnosno algoritme pregleda dojki u kojima je jasno naznačeno kad koji pregled dojki preba učiniti. Oni su naravno općeniti i orjentacijski. U praksi liječnik svakoj ženi “kroji” algoritam kontrolnih pretraga ovisno o svim anamnestičkim podacima, kliničkom nalazu, ultrazvučnom i mamografskom nalazu te drugim bitnih parametrima. Stoga, nekim ženama doslovno treba raditi mamografiju svake godine, a nekima nije potrebna ni nakon 2 g.
Vaša liječnica i tajnica Hrvatske lige protiv raka:
Ilona Sušac, dr. med.
spec. onkologije i radioterapije
