• Endometrioza pogađa 10-15% žena u reproduktivnoj dobi.
• Iako je uzrok bolesti još uvijek nepoznat, teorije uključuju retrogradnu menstruaciju, genetsku predispoziciju, imunološke poremećaje i metaplastične procese
• Endometrioza se često kasno dijagnosticira – u prosjeku čak 7 do 10 godina od pojave prvih simptoma.
• Nova istraživanja identificiraju molekularne biomarkere (plazmatske proteine, citokine i mikro-RNA) koji bi mogli omogućiti raniju i neinvazivnu dijagnozu endometrioze.
• Endometrioza utječe na tjelesno i mentalno zdravlje. Istraživanja pokazuju povećan rizik za anksioznost i depresiju kod žena koje žive s endometriozom. Zbog toga je psihološka podrška važan dio liječenja.

Simptomi:

• Jaki menstrualni bolovi (dismenoreja)
• Bol tijekom spolnog odnosa (dispareunija)
• Bolovi u zdjelici izvan menstruacije
• Problemi s plodnošću (30-50% žena s endometriozom ima poteškoće sa začećem)
• Nadutost, zatvor ili proljev

Dijagnoza i liječenje:

• Dijagnostika: Zlatni standard ostaje laparoskopija (minimalno invazivna operacija) s histološkom potvrdom, iako se sve više koristi napredni ultrazvuk i magnetska rezonancija (MRI).
• Liječenje: uključuje hormonalnu terapiju (kombinirani oralni kontraceptivi, progestini, agonisti i antagonisti GnRH), protuupalne lijekove (npr. ibuprofen), te kirurško uklanjanje endometriotskih žarišta u težim slučajevima.
• Istraživanja: Nedavni radovi ističu personalizirani pristup liječenju, prilagođen simptomima i planovima za trudnoću

(Tekst: dr. Nataša Mihelčić Labura, spec.ginekologije i porodništva)

Znanstvenici ne znaju točno kako trudovi počinju, ali oni misle da je to rezultat niza biokemijskih promjena u maternici i vratu maternice te vaše tijelo i fetus imaju ulogu u tim promjenama.

Vrat maternice mora prijeći iz čvrstog i zatvorenog stanja kakav je tijekom trudnoće u tanko i otvoreno ušće i vaša se maternica mora početi kontrahirati / stiskati.

Stručnjaci vjeruju da je fetus spreman za rođenje kada počne otpuštati malu količinu tvari koja pokreće vaše hormone da započnu procesi porođaja. Za većinu ljudi to se događa prirodno između 37. i 42. tjedna trudnoće. U nekim slučajevima liječnici će inducirati (pokrenuti) porođaj.

Dvije glavne komponente pokretanja i održavanja porođaja uključuju prostaglandini i oksitocin. Stanice maternice proizvode prostaglandine (tvari slične hormonima) kako bi pomogle u širenju vašeg vrata maternice i uzrokovale kontrakcije maternice.

Kada glavice fetusa gura / upire u vrat maternice, tada stimulira hipofizu koja otpušta oksitocin (hormon). Oksitocin putuje do maternice i potiče kontrakcije.

Nekoliko znakova prije porođaja može nagovijestiti da će porođaj uskoro početi, a ti znakovi mogu biti bolovi u leđima, gubitak sluznog čepa, sluzavo sukrvava sekrecija, proljev, potreba za čišćenjem i organiziranje vlastitog doma.

Može biti teško znati kada ste u pravom porođaju?

Ako vam je ovo prvi put, lako je zamijeniti druge simptome ili nepravilne kontrakcije (Braxton Hicksove kontrakcije) za pravi trud. Pravi početak porođaja ima obrazac i s vremenom postojano napreduje.

Postoje tri stvari na koje trebate obratiti pažnju da  budete sigurni da ste u porođaju:

Frekvencija. Koliko često vam se trudovi javljaju? Pratite ih pomoću dnevnika ili aplikacije za porođaj na svom telefonu kako biste bili sigurni da dolaze u redovitim intervalima.

Trajanje. Koliko traje svaki vaš trud? Kako se porođaj nastavlja, trudovi će trajati sve duže. Koristite štopericu, gledajte sat ili držite mjerač vremena na telefonu pri ruci kako biste mogli zabilježiti trajanje svake kontrakcije.

Intenzitet. Jesu li vaše kontrakcije sve jače? Možda ćete ih osjetiti intenzivnije. Pratite kako osjećate vaše kontrakcije tijekom vremena.

POROĐAJ

Porođaj dijelimo na porođajna doba, to su proces kroz koji rađate svoje dijete i posteljicu iz maternice kroz rodnicu. Liječnici i primalje mogu to nazvati "normalnim trudovima", a oni koriste ovu definiciju i faze za učinkovitu komunikaciju međusobno i s vama.

Možete doživjeti neke faze porođaja, ali vaše dijete može se roditi carskim rezom. Ili možda nikada nećete doživjeti prvi dio porođaja, primjerice ako imate planirani ili hitni carski rez. Također može biti drugačije ako imate inducirani porođaj.  Svaki tijek porođaja je jedinstveno iskustvo.

Može biti stresno ne znati što točno očekivati ​​za tako značajan događaj. Liječnici i primalje za tijek trudnoće znaju općenite nacrte, ali ne mogu uvijek predvidjeti kako će teći vaš porođaj. Ali budite uvjereni da će oni biti uz vas i voditi vas kroz proces. Imate najvažniji zajednički cilj a to je uspješno rađanje zdravog djeteta.

Porođaj se dijeli u četiri porođajna doba a ona su slijedeća:

I. doba trudovi otvaranje ušća

II. doba izgon djeteta

III. doba porođaj posteljice

IV. doba nadzor krvarenja

Izvor: Kuna K., Košec V. i sur., Ginekologija i porodništvo, Naklada Slap, 2023.

Prva faza porođaja počinje redovitim, regularnim trudovima, a završava potpunom dilatacijom (otvaranjem) i nestajanjem (stanjivanjem) vrata maternice.

Većina porodničara /liječnika koji vode vašu trudnoću tražit će da mjerite svoje trudove. Kad mjerite vrijeme kontrakcija, počnite brojati od početka jedne do početka sljedeće. Najlakše je to učiniti u nekoliko sekundi.

Redovite kontrakcije znače da su jake i u redovitom razmaku od tri do pet minuta. Ovakve kontrakcije se razlikuje od Braxton Hicks -ovih  koje su nepravilne kontrakcije za "vježbu".

Porođaj može započeti spontano ili putem medicinske indukcije u bolnici.

Prva faza može trajati od 12 do 19 sati. Ako ste prije rađali, možda ćete proći kroz ovu fazu mnogo brže. Ova prva faza ima dva dijela , dvije pod jedinice:

Latentna faza. Tada se vaš vrat maternice širi na oko 6 centimetara i obično traje 6 do 12 sati.

Aktivna faza. Tada se vaš vrat maternice u potpunosti dilatira / proširi na 10 centimetara. Možda ćete osjetiti potrebu za tiskanjem. Aktivni porođaj obično traje četiri do osam sati.

Vaš liječnik će vam vjerojatno reći da možete biti kod kuće za prvi dio, ali trebali biste biti spremni otići u bolnicu u kojoj želite rađati dok tijekom aktivnog porođaja trebate biti u rađaonici.

Vođenje prve faze porođaja

Tijekom prve faze porođaja može vam pomoći sljedeće: radite nježna istezanja, meditirajte, krećite se i mijenjajte položaje, vježbajte duboko disanje, uzmite toplu (ne vruću) kupku ili tuš, koristite loptu za rađanje, hodajte.

Također je od velike pomoći imati osobu od povjerenja koja može biti vaša draga osoba, član obitelji ili prijatelj.

Ako je teško tolerirati bol, razgovarajte sa svojim liječnikom ili primaljom koji brine  o vašoj trudnoći o mogućnostima ublažavanja porođajne boli.

Možete li prespavati prve trudove?

Svatko različito podnosi bol i nelagodu. Općenito, u redu je spavati i odmarati se tijekom prve faze prvog porođajnog doba ako ste u mogućnosti, ali ne brinite ako će vam biti teško spavati tijekom trudova.

Druga faza porođaja počinje potpunim otvaranjem vrata maternice (10 centimetara) i završava porođajem vašeg djeteta. Može trajati od pola sata do nekoliko sati. Fetus se spušta kroz porođajni kanal sa ili bez vašeg guranja snagom trudova. Tijekom druge faze porođaja kontrakcije se javljaju svake dvije do pet minuta i traju oko 60 do 90 sekundi.

Morat ćete gurati/ tiskati kada imate kontrakcije, ali možete se odmoriti između njih. Vaš liječnik će vam reći kada je vrijeme za tiskanje.

Primalja će cijelo vrijeme biti s vama i nadzirati porođaj. Sada se već glavica vašeg djeteta ukazuje na izlazu. Nakon što se vaše dijete rodi, vaš partner, otac djeteta može ako želi preprezati pupkovinu. Dijete tada ide na vaša prsa i tamo ostaje 2 sata ako je sve dobro s vama i vašim djetetom.

Možda ćete dijete roditi planiranim ili neplaniranim hitnim carskim rezom umjesto vaginalnim putem

Treća faza porođaja počinje porođajem vašeg djeteta i završava porođajem posteljice. To je najkraća faza i obično ne traje duže od 30 minuta.

Tijekom trećeg porođajnog doba kontrakcije ponovno počinju oko pet do 30 minuta nakon rođenja. Ove kontrakcije pomažu posteljici da se odvoji od vaše maternice.

Možda ćete morati tiskati ili će liječnik ili primalja pritisnuti vaš trbuh kako bi porodio posteljicu.

Možete imati jako vaginalno krvarenje kratko vrijeme tijekom ili nakon porođaja posteljice.

Neke žene osjećaju zimicu ili groznicu. Recite liječniku koji je uz vas na porođaju ili primalji  ako osjetite ove simptome.

Ako rađate carskim rezom, tada liječnik koji izvodi carski rez tijekom operacije uklanja rukom posteljicu nakon što je porodio dijete.

Liječnik će se pobrinuti da posteljica u cijelosti s ovojima izađe van jer zadržani proizvodi začeća mogu uzrokovati komplikacije. Ako ste imali epiziotomiju/ urez međice  ili ozljedu rodnice,  liječnik će to zbrinuti šavovima nakon što posteljica izađe.

U posljednjoj fazi, četvrtom porođajnom dobu primalja će nadzirati vas i vaše dijete, kontrolirat će krvarenje i vaše opće stanje. U rađaonici može biti prvi podoj vašeg djeteta.

Sretno !

Vaša

doc.dr. Sandra Stasenko, spec. ginekologije i porodništva

• Napredni radiofrekventni tretman za poboljšanje intimnog zdravlja žene
• Neinvanzivni i siguran postupak
• 20-30  – minutni tretman

KAKO DJELUJE VAGY COMBI?

Radiofrekvencijska terapija nježno potiče dubinsko grijanje tkiva, stimulirajući proizvodnju kolagena i cirkulaciju, čime vraća elastičnost, vlažnost i osjetljivost intimnog područja.

Vagy combi uređaj posjeduje i tehnologiju elektroporacije kojom unosi biološki učinkovite tvari (hijaluron, estrogen i dr.) u dublje dijelove kože i sluznica.

Neuromodulacijski učinak uređaja koji se koristi za tretiranje urgentne i stresne inkontinencije (nevoljnog otjecanja mokraće).

Tko je pravi kandidat za Vagy Combi?

Žene koji žele pronaći rješenje za problem urinarne inkontinencije, urogenitalnog prolapsa, suhoće rodnice i vulve, smanjenog libida, bolnih spolnih odnosa, degenerativnih promjena kože stidnice (poput lichena), te žene koje žele poboljšati kvalitetu svojeg intimnog života.

Kakav je osjećaj? Je li tretman bolan?

Osjetit ćete ugodnu toplinu u tkivu te lagane pulzacije. Nakon zahvata možete nesmetano nastaviti sa svojim dnevnim aktivnostrima.

Koliko traje tretman i koliko je dolazaka potrebno?

Vaš liječnik će pripremiti protokole tretmana za Vas. Tipični tretman traje 20-30 minuta i trebat ćete 4-8 dolazaka, planiranih 1 put tjedno.

Terapija održavanja najčešće se provodi nakon godinu dana kada je potreban značajno manji broj aplikacija za održavanje postignutog učinka.

Koliko brzo ću vidjeti rezultate tretmana?

Možete osjetiti poboljšanje nakon prvog dolaska.
Rezultati se nastavljaju poboljšavati tijekom nekoliko narednih tjedana.

Biopsija širokom iglom (engl. core needle biopsy) sumnjive promjene u dojci dijagnostički je postupak kojim se uzima uzorak tkiva iz sumnjive lezije u dojci radi slanja na patološku analizu. U ovoj se metodi koristimo šupljom iglom širokog promjera kako bi se dobili cilindrični uzorci tkiva. To nam omogućava detaljniju analizu solidnih tvorbi u usporedbi s tankom iglom (engl. fine-needle aspiration) koja se koristi kod lezija koje sadrže tekući sadržaj, kao što su npr. ciste.

Kako se izvodi biopsija širokom iglom?

• Postupak se najčešće izvodi pod kontrolom ultrazvuka (UZV), mamografije (stereotaksijska biopsija) ili magnetske rezonancije (MRI), ovisno o vidljivosti promjene.
• U slučaju kad se biopsija širokom iglom radi pod kontrolom ultrazvuka, područje lezije se dezinficira te nakon lokalne anestezije, liječnik pomoću posebnog „pištolja“ uvodi iglu u sumnjivu promjenu uzimajući nekoliko uzoraka tkiva.
• Uzorci se šalju na patohistološku analizu kako bi se utvrdila vrsta promjene: je li benigna (dobroćudna) ili maligna (zloćudna).
• U slučaju da je riječ o malignoj promjeni, dodatnim se analizama dobiju dodatne karakteristike koje određuju daljnje postupanje u liječenju.

Indikacije za biopsiju širokom iglom

• Ako se mamografijom, ultrazvukom ili kliničkim pregledom otkrije sumnjiva lezija, pacijentica se upućuje na biopsiju širokom iglom.
• Kada sumnjamo na rak dojke ili postoji lezija kojoj moramo utvrditi karakteristiku, a slikovnim metodama ne možemo isključiti malignu promjenu (npr. atipična hiperplazija, fibroadenom, filodes tumor), pacijentica se upućuje na biopsiju širokom iglom kako bismo nakon rezultata analize mogli postaviti točnu dijagnozu.

Prednosti biopsije širokom iglom

• Pouzdanija je metoda od aspiracijske biopsije tankom iglom jer uzima veći uzorak tkiva.
• Jedina je metoda dijagnostike solidnih lezija.
• Nije potrebna opća anestezija.
• Omogućava dijagnozu bez potrebe za otvorenom kirurškom biopsijom.

Moguće komplikacije

• Pacijentica može osjećati nelagodu ili manje bolove.
• Može doći do slabijeg krvarenja ili razvoja hematoma.
• Infekcija se rijetko događa.

Gdje se može obaviti biopsija širokom iglom?

Rezultati biopsije obično su dostupni u roku od nekoliko dana. U Poliklinici Affidea Eljuga, koja je usko specijalizirana za dijagnostiku i liječenje oboljenja dojke, biopsija širokom iglom jedna je od pretraga koju redovito koristimo radi utvrđivanja je li sumnjiva tvorevina dobroćudna ili zloćudna.

Jedan od najčešćih razloga posjeta ginekologu (oko 30 % ) su nepravilna krvarenja iz maternice.

Nepravilno krvarenje iz maternice će se prepoznati odstupanjem u učestalosti, volumenu i dužini trajanja materničnog krvarenja. Krvarenje može nastati između menstrualnih krvarenja ili pak biti obilno i dugotrajno menstrualno krvarenje, a može se javiti i nakon spolnog odnosa. Može doći i do izostanka menstrualnog krvarenja, a tada često (nakon izostanka menstruacije od nekoliko mjeseci) započne dugotrajno i voluminozno krvarenje koje se spontano ne zaustavlja.

Koliko traje uredan menstrualni ciklus?

Uredan menstrualni ciklus traje od 24 do 38 dana, a označava period od prvog dana jedne menstruacije do prvog dana druge menstruacije. Ako je ciklus kraći ili duži može i predstavljati simptome bolesti rodnice, vrata maternice, maternice, jajnika ili poremećaje hormonalnog statusa. Nakon spolnog odnosa ne očekuje se krvarenje, a ako takva krvarenja nastanu nazivaju se kontaktna krvarenja i razlog su za posjet ginekologu. Uredna dužina menstrualnog krvarenja je 2 do 8 dana, ako traje kraće od 2 dana naziva se Hypomenorrhea, a duže od 8 dana Hypermenorrhea.

Kada je krvarenje preobilno?

Volumen menstrualnog krvarenja teže se točno procjenjuje zato što je količina menstrualnog krvarenja subjektivna kategorija, ali smatra se da je 10 ili više predložaka dnevno preobilno menstrualno krvarenje ili ako je ukupan volumen menstrualnog krvarenja kroz sve dane menstruacije veći od 80 ml također se radi o preobilnom krvarenju. Upotrebom menstrualnih čašica može se egzaktno izmjeriti volumen krvarenja tijekom menstruacije.

Pojačano krvarenje smatra se i ono sa ugrušcima kao i kada se tijekom 2 sata krvlju saturiraju 2 predloška tj 2 tampona. U žena generativne životne dobi najčešći uzrok anemije manjka željeza je upravo preobilno menstrualno krvarenje, a posredni pokazatelj preobilnog materničnog krvarenja je anemija manjka željeza.

• Varijabilnost dužine ciklusa smatra se normalnim ako je razlika u dužini trajanja između ciklusa manja od 9 dana.

• Prvo menstrualno krvarenje ( menarche ) očekuje se najkasnije do navršene 15. godine života.

• Izostanak menstrualnog krvarenja smatra se nakon 3 mjeseca bez menstruacije.

Uzroci neregularnih krvarenja

Česti uzrok nabrojanih nepravilnosti materničnog krvarenja u žena generativne dobi je i trudnoća. Stoga se prilikom posjeta ginekologu, između ostalog, ustanovljava i moguće postojanje produkata koncepcije. Nepravilna krvarenja iz maternice klasificiraju se po uzroku, a takva klasifikacija pruža i liječnicima i pacijentima jednostavno objašnjenje o kakvoj je nepravilnosti krvarenja riječ.

Prikazat ćemo FIGO klasifikaciju urednog menstrualnog krvarenja, a odstupanja se smatraju nepravilna ili abnormalna maternična krvarenja. FIGO je akronim francuskog naziva Fédération Internationale de Gynécologie et d'Obstétrique koji označava najznačajniju neprofitnu svjetsku stručnu udrugu ginekologa i opstetričara .

Uzročna FIGO klasifikacija naziva se PALM - COIEN

• P - polyp ( polipi i žarišne promjene na sluznici maternice )

• A - adenomyosis ( adenomioze )

• L - leiomyoma ( miomi na maternici )

• M - malignancy and hyperplasia ( maligne bolesti i hiperplazije koje su premaligne promjene sluznice maternice, premaligne ili maligne promjene na vratu maternice, promjene na jajnicima )

• C - coagulopathy ( koagulopatije )

• O -ovulatory disorders ( poremećaji ovulacije i hormonalni poremećaji )

• I - iatrogeno ( primjenom lijekova ili drugih biomedicinski pripravaka i dodataka prehrani, postojanjem intrauterinih uložaka )

• E -endometrial ( endometrioza )

• N - not yet classified ( još uvijek neklasificirano )

Istraživanja su pokazala da su miomi i poremećaji ovulacije najčešći uzrok neregularnih krvarenja u žena generativne životne dobi. Prekanceroze i rak sluznice maternice, u populaciji žena mlađih od 50 godina, čine 10 % uzroka neregularnih krvarenja.

Kod žena s postmenopauzalnim krvarenjima 5 do 10 % krvarenja je uzrokovano rakom sluznice maternice. Prosječna dob žena s karcinomom maternice je 61 godina, ali od 5 % do 30 % karcinoma maternice pojavljuje se u žena prije menopauze dok su u generativnoj životnoj dobi.

Kada posjetiti liječnika?

Prilikom pojave neregularnog menstrualnog krvarenja ( izostanci ili vrlo obilno krvarenje ili produženo menstrualno krvarenje ) preporuči se ginekološki pregled, dijagnoza i liječenje.

Dijagnoza u ginekološkoj ordinaciji uglavnom se postavlja na temelju :

-anamneze ( obiteljske i osobne anamneze, posebice premalignih i malignih bolesti )

-povijesti menstrualnih krvarenja

-transvaginalna ultrasonografija i klinički pregled

-minimalno invazivnih kirurških procedura poput histeroskopije, biopsije endometrija, kolposkopije, biopsije vrata maternice

-uvidom u hormonalne pretrage, hematološke i biokemijske krvne pretrage ili u vrijednosti tm markera

Ginekološki pregled, dijagnostiku i liječenje te preporučene laboratorijske i hormonalne pretrage možete napraviti u Poliklinici Eljuga i u suradnim ustanovama.

Renata Dragun, dr med
specijalist ginekologije i porodništva,
uži specijalist fetalne medicine i opstetricije

Najveća stopa pojavnost raka vrata maternice je u Hrvatskoj u dobi od 40-59 i 80-84 godine, a visokorizičnog premalignog papa testa ( CIN III ) u dobi 30-34 godine. Najveći porast pojavnosti raka vrata maternice prisutan je u dobnim skupinama 20-35 godina. U Hrvatskoj još uvijek umire oko 100 žena godišnje od raka vrata maternice.
Najčešće, ako ne uvijek, rak vrata maternice uzrokovan je spolno prenosivim virusom koji se zove HPV ( humani papiloma virus ) visokog rizika. Faktori rizika za rak vrata maternice su i spolno prenosive infekcije i pušenje.
Predstadij raka vata maternice većinom nema simptome, dok uznapredovali najčešće prati nepravilno krvarenje, krvarenje između dva menstrualna ciklusa, krvarenje nakon spolnog odnosa, iscjedak i bolovi u donjem dijelu trbuha.

Metode ranog otkrivanja raka vrata maternice su: papa test, HPV tipizacija, kolposkopija, biopsija i konizacija.

Papa test kao preporučenu metodu probira u Republici Hrvatskoj potrebno je započeti raditi sa 21 godinom ili u konzultaciji s ginekologom u ranijoj ili kasnijoj životnoj dobi s početkom spolne aktivnosti. Probirno testiranje s najboljim rezultatima otkrivanja premalignih promjena je kotestiranje citološkim papa testom i HPV tipizacijom zajedno.

Često postavljeno pitanje u ginekološkoj ordinaciji je: da li se papa testom dijagnosticira HPV (humani papiloma virus).
Papa testom otkrivamo promjene na vratu maternice koje su posljedica infekcije HPV -om .Promjene na stanicama vrata maternice koje je prouzročio HPV, posebice HPV visokog stupnja rizika, su moguće prekanceroze. Prekanceroze su promjene koje mogu s vremenom, ako se ne liječe ili spontano ne prođu, postati karcinom vrata maternice. Papa testovi se po težini rizika za razvoj raka vrata maternice klasificiraju u: promjene se visokim stupnjem rizika za razvoj karcinoma te promjene niskog stupnja rizika za karcinom i uredne papa testove.
Nakon očitanog papa testa preporuča se kontaktirati ginekologa kako bi se pravilno protumači odobijeni rezultat papa testa i shvatio osobni rizik za razvoj raka vrata maternice.
U Republici Hrvatskoj citološka klasifikacija rizika na očitanom papa testu koristi pojmove iz Bethesda klasifikacije poput široko poznate skraćenice CIN, ali i pacijentima manje poznate klasifikacijske pojmove poput ASCUS , AGC , AGC-NOS, ASCH itd . Stoga je potrebno tumačenje liječnika o značenju klasifikacijskih pojmova i o osobnom riziku za razvoj raka vrata maternice.
Papa test na indirektan način otkriva postojanje HPV-a. Kada se dobije papa test s promijenjenim stanicama tada postoji opravdana sumnja na postojanje HPV infekcije. To još uvijek ne znači sa sigurnošću da se radi o HPVu, ali je vjerojatnost visoka. Stoga pacijenticama nakon papa testa s atipijama tj abnormalnim stanicama preporučamo napraviti i HPV tipizaciju. HPV testiranjem tj HPV tipizacijom mogu se pouzdano otkriti visoko onkogeni sojevi HPV-a.

HPV tipizacija je neinvazivna, uglavnom posve bezbolna pretraga, pacijentu nalik na uzimanje papa testa. HPV tipizaciju radimo s dva osnovna cilja. Prvi je otkriti postojanje HPV i na taj način povećati točnost papa testa, a drugi je predvidjeti tijek promjene na vratu maternice. Postoji više tipova HPV virusa i ne nose svi tipovi virusa jednaki rizik za karcinom vrata maternice. Najrizičniji tipovi HPV virusa za razvoj vrata raka maternice su HPV tip 16 i HPV tip 18, a ostali HPV sojevi visokog rizika nose nešto manji rizik od prethodno spomenuta 2 soja. Virusi niskog stupnja rizika ne uzrokuju atipije teže od CIN 1, ne uzrokuju karcinome vrata maternice, ali se povezuju s kondilomima tj. bradavicama anogenitalne regije koje mogu predstavljati kozmetski i emocionalni problem.
Pacijenticama sa promjenama na papa testu savjetujemo daljnju obradu tj HPV tipizaciju i kolposkopiju.

Kolposkopija je pretraga koja je neinvazivna i bezbolna i obavlja se optičkim instrumentom kojim se pod velikim povećanjem promatra vrat maternice i temeljem raspoznavanja promijenjenih uzoraka rasporeda krvnih žila i izgleda površine vrata maternice otkriva proširenost i težina promjene na vratu maternice.

Temeljem opisanih probirnih testova ( papa test, HPV tipizacija, kolposkopija ) razabiremo žene koje imaju povećani rizik za razvoj raka vrata maternice od onih koje nemaju i pri tome se donose odluke o daljnjoj dijagnostici i liječenju. Kondilome koji su uzrokovani HPV niskog stupnja rizika odstranjujemo krioterapijom i drugim metodama ablacije.

Liječnici u Polilklinici Eljuga primjenjuju algoritme medicine temeljene na dokazima i prate preporuke HDGO ( Hrvatsko Društvo za Ginekologiju i Opstetriciju ), ), Hrvatskog društva za kolposkopiju i cervikovaginalnu patologiju i kao i svjetskih i evropskih udruženja za kolposkopiju i cervikalnu patologiju (npr IFCPC – The International Federation of Cervical Pathology and Colposcopy) U liječenju u Poliklinici Eljuga većinom primjenjujemo minimalno invazivne dijagnostičke i terapijske zahvate koji se provode u lokalnoj anesteziji (biopsije, LETZ biopsije i LETZ konizacije) kao i konizacije u općoj anesteziji.
Nakon LETZ zahvata, koji se izvodi radiofrekventnom omčicom, pacijentice sat vremena borave u ugodnoj atmosferi Poliklinike. Medicinsko osoblje Poliklinike Eljuga ima 30 godišnje ekspertno iskustvo u pružanju svih navedenih usluga ranog otkrivanja ( papa test, kolposkopija, HPV tipizacija, biopsija ) te konzervativnog i kirurškog liječenja bolesti vrata maternice i vagine i stidnice.

Renata Dragun, dr med
specijalist ginekologije i porodništva, uži specijalist fetalne medicine i opstetricije

Nakon preboljele COVID-19 upale, žene opisuju produljene menstruacijske cikluse, promjene obilnosti i bolnosti menstruacije, a muškaraci poremećaje erekcije i ejakulacije. To su samo neki pokazatelji da virus može utjecati na funkciju reproduktivnih tikva.

Ulazne receptore (ACE-2)  za virus COVID-19 osim pluća, imaju srce, probavni trakt, jetra, bubreg, koža, ali i reproduktivna tkiva -  testis, epididimis, prostata, seminalne vezikule, jajovodi, jajnici (folikuli), uterus, endometrij te posteljica.  Oštećenja tkiva nastaju zbog poremećaja funkcije renin-angiotenzinskog sustava (RAS), oksidativnog stresa, stvaranja citokina, visoke temperature i psihičkog stresa.

Posljedice na reproduktivne organe mogu biti poremećaj sazrijevanja jajnih stanica i spermija, hormonska neravnoteža i otežana implantacija. Ulazni receptori su brojniji u muškaraca te se  može pojaviti smanjenje broja, pokretljivosti i morfologije spermija - uglavnom kod težih oblika bolesti.  Za oporavak stvaranja spermija potrebno je 3 – 4 mjeseca.

COVID-19 bolest može utjecati na uspješnost medicinski potpomognute oplodnje

Uz COVID-19  zarazu dokazana su oštećenja spermija, oslabljena kvaliteta jajnih stanica i blastociste te poremećena receptivnost endometrija, što rezultira nižom stopom implantacija i ponavljanim neuspjesima  embrio transfera.  Upalni odgovor povećava rizik nastanka teškog oblika ovarijskog hiperstimulacijskog sindroma (OHSS) te može imati i nepovoljan učinak na ranu trudnoću.

Utjecaj COVID-19 bolesti na trudnoću

Iako većina trudnica ima blage simptome COVID-19 bolesti, oko 10 % trudnica može razviti teški oblik bolesti, najčešće u trećem tromjesečju trudnoće. U povećanom riziku su trudnice starije od 35 godina, one s prekomjernom tjelesnom masom te ako imaju dijabetes, visok krvni tlak, autoimune bolesti itd.

Dosadašnjim praćenjem trudnica oboljelih od COVID-a 19,  uočena je veća  potreba za intenzivnim liječenjem trudnica, primjenom respiratora i  ECMO aparata, povećan je rizik razvoja tromboze i preeklampsije te veća učestalost prijevremenog poroda.    

Prijevremeni porod je posljedica nužnosti prijevremenog dovršenja trudnoće zbog životno ugrožavajućeg stanja majke uslijed COVID-19 infekcije ili znakova ugroženosti fetusa.  

Nepovoljni učinci upalnog odgovora na COVID-19 infekciju mogu zahvatiti i posteljicu što se  povezuje se sa spontanim pobačajima, upalom plodovih ovoja, usporenim rastom fetusa  pa i mrtvorođenjem.

Novorođenčad oboljelih majki se također češće zaprima u jedinice intenzivnog liječenja, najčešće zbog nezrelosti uslijed prijevremenog poroda, a ne zbog transplacentarnog prijenosa zaraze.

Cijepljenje protiv COVID-19  žena koje planiraju trudnoću i tijekom trudnoće

Trudnice se već desetljećima cijepe protiv gripe, tetanusa, hepatitisa B, difterije, ali se ne smiju cijepiti cjepivima koja sadrže žive uzročnike (ospice, zaušnjaci, varičela, rubeola, tuberkuloza).

Niti jedno COVID-19 cjepivo u upotrebi ne sadrži živi virus te nije moguća zaraza trudnice niti ploda u maternici.

Na temelju praćenja oko 260 000 trudnica koje su do sada cijepljene (većinom mRNA cjepivima -  PfizerBioNTech i Moderna cjepivom), sva stručna društva u svijetu, smatraju da su ta cjepiva najbolji izbor za primjenu kod žena koje u skoroj budućnosti planiraju trudnoću, kod trudnica i dojilja.

Cjepivo s mRNA ne mijenja ljudski DNA, već izvan jezgre stanice potiče sintezu proteina koji aktivira imunosni odgovor na virus.

Učestalost nuspojava kod cijepljenih trudnica se ne razlikuje od opće populacije. Većinom su blage i brzo prolaze (najčešće bol na mjestu uboda, povišena tjelesna temperatura, umor, glavobolja ili probavne smetnje). Ekstremno su rijetke alergične reakcije, miokarditis, sindrom tromboze s trombocitopenijom (učestalost im je 5-20 na milijun doza cjepiva). Smrtnost je izuzetno rijetko izravno povezana s cjepivom, a bilježi se pojedinačnim slučajevima na više milijuna cijepljenih.

Cilj cijepljenja je pripremiti imunosni sustav na zaštitu od težih oblika bolesti i smanjiti rizik smrtnog ishoda. 

Prema dosadašnjim studijama, ne postoji niti jedan dokaz da cijepljenje navedenim cjepivima umanjuje plodnost bilo žena bilo muškaraca.

Nije potreban značajan vremenski razmak između cijepljenja i  zanošenja ili početka liječenja IVF-om.

Cijepljeni parovi mogu očekivati bolje rezultate liječenja IVF-om, od onih koji obole od COVID-19.

Cijepljenje ne uzrokuje povećan rizik spontanog pobačaja, rođenja  djeteta s prirođenim graškama u razvoju, prijevremenog poroda, rođenja djeteta niske porodne težine niti rizik mrtvorođenja

Trudnice se mogu cijepiti u bilo kojoj fazi trudnoće. Iako nema znanstvenu podlogu, zbog općeg stava o izbjegavanju medicinskih  intervencija u ranoj trudnoći, cijepljenje se preporučuje nakon prvog tromjesečja trudnoće.

Antitijela cijepljene trudnice se prenose preko posteljice u fetus i pružaju mu određenu zaštitu tijekom nekoliko tjedana po porodu.

Virus se ne može prenijeti mlijekom na dojeno dijete, ali se preko mlijeka dojenčetu prenose antitijela pružajući mu određenu zaštitu. U tom smislu je jedinstven stav da se cijepljenje može bez rizika provoditi u babinju i tijekom dojenja.

Cijepljenjem se sprječava razvoj teškog oblika bolesti kod trudnica, a time i rizik komplikacija prijevremenog poroda te izravno štiti zdravlje ploda.

Preporučuje se cijepljenje svih osoba koje su u bliskom kontaktu s trudnicama i novorođenčadi (partneri, drugi članovi kućanstva, patronažne medicinske sestre, primalje i liječnici koji skrbe o trudnicama i novorođenčadi).

Ovaj teskt se temelji na preporukama Hrvatskog društva za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju Hrvatskog društva za perinatalnu medicinu Hrvatskog društva za ginekologiju i opstetriciju te Hrvatskog liječničkog zbora pod nazivom:

PREPORUKE PAROVIMA KOJI PLANIRAJU TRUDNOĆU, PAROVIMA KOJI PROLAZE KROZ POSTUPKE MEDICINSKI POMOGNUTE OPLODNJE, TRUDNICAMA I DOJILJAMA Zašto se treba cijepiti protiv COVID-19?, objavljeno 3.studenog 2021. godine.

Jadranka Belan Žuklić

Za uredan protok krvi iz nogu prema srcu potreban je sinkronizirani rad mišićne pumpe u nogama (mišići potkoljenice) koja potiskuje krv prema srcu i venskih zalistaka koji omogućuju protok krvi samo u jednom smjeru.

Varikozne vene su proširene i izvijugane površinske vene na nogama koje nastaju kada se poremeti normalan protok krvi u venama, a uzrok je oštećenje zalistaka.

Varikozne vene nisu samo estetski problem, već mogu uzrokovati niz zdravstvenih tegoba, a najčešće su osjećaj težine i umora u nogama, svrbež, pečenje, noćni grčevi te otok nogu. S vremenom dolazi do razvoja smeđih mrlja na koži, stanjivanja kože, a u najtežim slučajevima i do otvaranja rana na koži (ulkusa) koji otežano i dugotrajno cijele.

LIJEČENJE VARIKOZNIH VENA

U usporedbi s klasičnom kirurškom operacijom (tzv. „stripping“) pri kojoj se varikozne vene izvlače iz noge, modernim minimalno-invazivnim metodama liječenja se unutarnji sloj vena (endotel) oštećuje termalnim, kemijskim ili mehaničko-kemijskim sredstvima nakon čega u proširenim venama prestaje protok, krv se preusmjerava u zdrave vene, a proširene vene tijelo s vremenom apsorbira i pretvara u vezivno tkivo.

Mehaničko-kemijska ablacija (FLEBOGRIF) predstavlja najmoderniju metodu liječenja proširenih vena koja za razliku od laserske ili radiofrekventne ablacije zahtjeva samo lokalnu anesteziju. Pod kontrolom ultrazvuka se, nakon uboda tankom iglom, u glavnu proširenu venu uvodi kateter koji na vrhu sadrži malene savitljive žice čija je svrha oštećenje unutarnjeg sloja vene. Istodobno se kroz kateter kontrolirano injicira sklerozacijsko sredstvo (pjena). Ova metoda omogućuje vrlo brz oporavak i povratak uobičajenim aktivnostima.

Iako se funkcija spolnih organa normalizira već prvih tjedana nakon poroda i trudnoća je moguća, potrebno je više mjeseci do godinu dana da se tijelo u potpunosti oporavi za sljedeću trudnoću.

Trudnoća je "drugo stanje" s promijenjenim  tjelesnim funkcijama majke

Dolazi do promijena rada metabolizma,  razine hormona,  imunološkim odgovorom, funkcioniranjem srca i bubrega, iscrpljuju se rezerve željeza, folata i kalcija, ali ne treba zaboraviti i  psihološku angažiranost majke.

Prekratak period između trudnoća iscrpljuje tijeo majke te povećava rizik prijevremenog poroda, manje porođajne težine djeteta, pojave autizma kod sljedećeg djeteta,  komplikacija u vezi posteljice te popuštanje ožiljka maternice nakon prethodnog carskog reza.

Nakon koliko vremena od porođaja žena može ponovno ostati trudna?

Kontracepcija zbog dojenja smatra se relativno pouzdanom prvih 6 mjeseci samo ako žena isključivo doji barem šest puta dnevno.

Ako žena ne doji ili uvodi dohranu djeteta, ovulacija će se uspostaviti za  2 – 4 tjedna  te  može ostati trudna i prije nastupa prve menstruacije.

Kako voditi brigu o zdravlju nakon poroda?

Obzirom da većina parova započinje spolne odnose nakon 4 – 6 tjedana od poroda te veliku varijabilnost uspostave ovulacije, već na prvoj kontroli treba razmotriti  načine kontracepcije.

Dob žene je najvažniji čimbenik u planiranju razmaka između dviju trudnoća

Obzirom da se u današnje vrijeme parovi češće odlučuju na manji broj djece te da se često trudnoća ostvaruje u kasnijoj dobi (nakon 35. godine), bolje je sljedeću trudnoću ostvariti što ranije.

"Iako se žena smatra plodnom od nastupa prve  do zadnje menstruacije u životu, plodnost se postupno smanjuje nakon 30. godine, a muškaraca nakon 50. godine života."

Žena se rađa sa određenim brojem jajnih stanica koje stare zajedno s njom. S vremenom se  znatno smanjuje njihov broj i kvaliteta te povećava  učestalost kromosomskih grešaka.

Laboratorijske pretrage koje trebate napraviti tijekom trudnoće

Prokrvljenost maternice se smanjuje te raste učestalost  polipa, mioma i drugih bolesti (dijabetes, hipertenzija) koje mogu ometati oplodnju te imati negativan otjecaj na tijek i ishod trudnoće.

Iako je plodnost muškaraca dulje održana , uočen je povišen rizik spontanih pobačaja,genetskih poremećaja i drugih nepovoljnih ishoda trudnoće kod starijih očeva. Pojava bolesti te primjena nekih lijekova mogu ometati proces erekcije i ejakulacije što također ometa prirodnu reprodukciju.

Dvadeseto stoljeće je obilježio  nevjerojatan napredak u kvaliteti života, unapređenju zdravlja te prevenciji i liječenju različitih bolesti. Očekivano trajanja života se produljilo od 50-ak godina na početku 20. stoljeća do preko 80 godina na početku 21. stoljeća.

Unatoč produljenju života te napretku medicine na području humane reprodukcije i potpomognute oplodnje, sposobnost reprodukcije žene je ostala  ograničena na mlađu dob. 

"Idealno bi bilo kada bi svaka žena rodila prvo dijete prije 25. godine te  drugu djecu prije 35. godine."

Kada je moguće,  daje se prednost prirodnom (vaginalnom) porodu naspram carskog reza jer  se izbjegavaju komplikacije samog operacijskog zahvata  I brži je oporavak za sljedeću trudnoću.

Prednosti su im rijetke nuspojave, dugotrajan učinak (5 godina) uz prihvatljivu cijenu te povratak plodnosti odmah po uklanjanju. Procjenjuje se da u Hrvatskoj oko 2 % žena reproduktivne dobi koristi ovaj oblik kontracepcije dok u europskim zemljama deset puta više.

Kojim se ženama najčešće preporučuje Cu-IUD ?

1. Ženama koje su više puta rađale te žele dugotrajniju, ali reverzibilnu kontracepciju.
2. Ženama koje ne smiju uzimati oralnu hormonsku kontracepciju (migrena, duboka venska tromboza, neregulirana hipertenzija...)
3. Ženama koje doje
4. Može se primijeniti kao hitna postkoitalna kontracepcija
5. Ženama oboljelim od hormonski ovisnog karcinoma dojke

Ukoliko žena ima obilne ili jako bolne menstruacije, anemiju ili uzima antikoagulantnu terapiju, IUD s dodatkom bakra nije prvi izbor kontracepcije.

Kome će se preporučiti LNG-IUD?

1. Ženama s vrlo obilnim menstruacijama s posljedičnom anemijom
2. Ženama u predmenopauzi jer osim zaštite od trudnoće sprečava pojavu disfunkcijskih krvarenja
3. Kod većine korisnica smanjit će se bolnost menstruacija
4. Za liječenje dokazane hiperplazije endometrija
5. Može se primijeniti kao hormonsko nadomjesno liječenje uz dodatak estrogena

IUD nije prvi izbor kontracepcije za mlade žene koje nisu rađale

Može se preporučiti jedino ako zbog bolesti drugi oblici kontracepcije nisu mogući.

Mlade žene imaju veći postotak trudnoća, spontanih ekspulzija, krvarenja i boli nego u ostalih korisnica.

Zbog češćeg mijenjanja partnera veći je rizik spolno prenosivih bolesti, mogućeg razvoja zdjelične upalne bolesti i posljedične neplodnosti.

Cu-IUD se neće primijeniti:

• ako se sumnja na ranu trudnoću
• kod nerazjašnjenih vaginanih krvarenja
• ako je žena u zadnja tri mjeseca prebolila upalu jajnika i jajovoda, imala upalu maternice u babinju ili pobačaj uzrokovan upalom
• ako se sumnja na karcinom vrata maternice ili endometrija
• kod anomalija građe maternične šupljine
• alergije na bakar

Postupak umetanja IUD-a

Prije postavljanja "spirale" potrebno je napraviti ginekološki pregled i ultrazvuk kako bi se isključila rana trudnoća ili upala što su glavni razlozi da se postavljanje "spirale" odgodi. Papa test je potrebno učiniti ako je prošlo više od godinu dana. Iako nije obavezno, dobro je prije postavljanja spirale napraviti mikrobiološku analizu briseva vrata maternice.

Ženama koje su sklone upalama spolnih organa, IUD nije prvi izbor kontracepcije.

Ako je žena preboljela upalu jajnika i jajovoda, treba proći barem tri mjeseca da bi se procijenilo da li se spirala može postaviti bez rizika.

• umetanje IUD-a se preporučuje tijekom ili neposredno nakon menstruacije
• u sterilnim uvjetima
• lokalna anestezija najčešće nije potrebna
• antibiotska zaštita nije nužna
• prije ili nakon postupka može se popiti lijek protiv bolova (ibuprofen, ketoprofen i sl.)
• nakon isteka 5 godina, u istom aktu se odstranjuje postojeći i postavlja novi IUD
• može se postaviti 4 – 6 tjedana nakon vaginalnog poroda te najmanje 6 tjedana nakon carskog reza

Poteškoće u prvim mjesecima primjene:

• moguće spontano izbacivanje iz maternice (češće ako postoje miomi ili neprepoznate anomalije maternične šupljine)
• moguća upala
• u prvih 3 – 6 mjeseci moguća su iregularna krvarenja i grčevi - može se primijeniti lijek iz skupine nesteroidnih protuupalnih (npr ibuprofen, ketoprofen, diklofenak i sl.)
• kod 2-3 od 100 korisnica LNG-IUD-a mogu se javiti promjene tjelesne težine, akne, mučnina ili glavobolja

Prvu kontrolu nakon umetanja IUD-a treba napraviti za oko mjesec dana, a daljnja učestalost kontrola se procjenuje individualno.
 

Piše: Jadranka Belan Žuklić dr.med., specijalist ginekologije i porodništva

1. Pojačan iscjedak iz rodnice

Jedan od najčešćih simptoma na koji se žene žale u ginekološkoj ordinaciji je pojačan ili promijenjen izgled iscjetka iz rodnice, neugodna mirisa, promijenjene boje ili praćen iritacijom, svrbežom i pečenjem. Može biti udružen sa bolovima u donjem dijelu trbuha ili učestalim bolnim mokrenjem. Najčešće će biti dovoljna primjena specifičnih vaginalnih tableta (vaginaleta), ali ako se sumnja na pridruženu upalu mokraćnog mjehura te jajnika i jajovoda, potrebno je provesti liječenje antibiotikom na usta, ponekad i kombinacijom antibiotika.

Danas je popularno samoliječenje i liječenje različitim biljnim pripravcima što neće biti dovoljno ako je u pitanju upala jajnika i jajovoda te tinjajuća neprepoznata upala može dovesti do dugoročnog oštećenja funkcije jajovoda, a time i plodnosti.

2. Metode kontracepcije

Znate li što je prirodna kontracepcija i kako se provodi?

U našem društvu se još uvijek nedovoljno primjenjuju sigurne metode kontracepcije. U adolescentnoj dobi kada se očekuju kraće veze i više partnera, preporučuje se kondom jer ujedno štiti od spolno prenosivih bolesti. U stabilnim vezama uz detaljno uzetu osobnu i obiteljsku anamnezu sa visokom sigurnošću se mogu preporučiti kontracepcijske tablete. Nakon 35. godine života, kod pretilih osoba, žena koje puše ili imaju neke prateće bolesti, prvi izbor je unutarmaternični uložak ("spirala"). Važno je naglasiti da pretilost, nereguliran krvni tlak, pušenje, fizička neaktivnost, prekid neplanirane trudnoće imaju puno veće zdravstvene rizike nego samo korištenje kontracepcijskih pilula.

"U ginekološkoj praksi se kontracepcijske tablete često primjenjuju u liječenju nepravilnih neredovitih menstruacija, bolnih i obilnih menstruacija, prevencije nastanka cista jajnika, policističnih jajnika, endometrioze itd."

3. Nepravilna krvarenja

U periodu pred menopauzu, često se pojavljuje skraćen ciklus, nepravilna i produljena krvarenja te klimakterične tegobe (nesanica, valunzi, promjene raspoloženja, smanjena koncentracija). To su tzv. disfunkcijske promjene koje nastaju zbog smanjenog stvaranja hormona u jajniku. U liječenju primjenjujemo gestagene (nadoknada progesterona) ili hormonsko nadomjesno liječenje. Prije svake hormonske intervencije treba isključiti tzv. organske bolesti maternice i jajnika koje se češće pojavljuju u toj dobi – hiperplazija sluznice maternice, polipi, miomi, ciste jajnika itd.

4. Inkontinencija

Inkontinencija (nevoljno otjecanje mokraće) je problem koji ometa ženu u njenom psihičkom, intimnom i profesionalnom funkcioniranju. Procjenjuje se da neki oblik "bježanja mokraće" ima svaka dvadeseta žena prije 40. godine te svaka peta žena nakon 45. godine života. Uzroci i tipovi inkontinencije mogu biti različiti te se i liječenje razlikuje – od vježbi jačanja zdjeličnih mišića, primjene tzv. antimuskarinskih lijekova, vanjske magnetske inervacije i elektrostimulacije, preparata sa hijaluronskom kiselinom, primjene lasera sve do operacijskih zahvata.

Dok je ženama u prošlosti cilj ginekoloških pregleda bio na vrijeme otkriti i operirati tumor, nakon menopauze su rjeđe dolazile na ginekološke kontrole, a ginekolozi su se puno lakše odlučivali odstraniti maternicu zbog obilnih krvarenja, danas se nastoji izliječiti, ali što manje narušiti integritet spolnih organa - sve više pažnje se posvećuje kvaliteti života i spolnosti žene. Izazovi za ginekologa su sve veći, osim specifičnih stručnih znanja mora imati razumijevanja za sve aspekte spolnosti i intime te odgovarajući psihološki pristup pojedinoj ženi.
 

Piše: Jadranka Belan Žuklić dr.med., specijalist ginekologije i porodništva

Izvor upale su najčešće mikroorganizmi prisutni u rodnici koji se uzlazno šire prema jajovodima i jajnicima. Rjeđe upala nastane širenjem upale iz okolnih organa (slijepo crijevo, divertikul) te krvlju (tuberkuloza).

Najčešći simptomi i postavljanje dijagnoze

Najčešći simptom je bol u donjem dijelu trbuha. Pojačan iscjedak iz rodnice ne mora uvijek biti prisutan, a povišena tjelesna temperatura  je prisutna samo u trećine pacijentica. Obzirom na navedeno, nije uvijek lako prepoznati zdjeličnu upalu u ranoj fazi.

Za postavljanje dijagnoze presudan je ginekološki pregled, odnosno bolna osjetljivost donjeg dijela trbuha, bolnost pri pomicanju vrata maternice i bolna osjetljivost u području jajovoda i jajnika. Dodatni nalazi koji potvrđuju dijagnozu su povišena tjelesna temperatura iznad 38 st. C, povišena sedimentacija i CRP,  nalaz patogenih bakterija u cervikalnom obrisku, a u težim oblicima ultrazvučnim pregledom se može vidjeti nakupina gnoja u području jajnika i jajovoda ili slobodna tekućina u maloj zdjelici.

"Obzirom da je zdjelična upalna bolest najčešće uzrokovana  miješanom infekcijom, u liječenju se primjenjuje kombinacija antibiotika kako bi se obuhvatile aerobne i anaerobne bakterije te unutarstanični mikroorganizmi."

Kod blagih do umjerenih upala antibiotici se primjenjuju na usta tijekom 10-14 dana. Pacijentice s teškim oblikom zdjelične upalne bolesti zaprimaju se u bolnicu i primjenjuje se tzv. trojna antibiotska terapija venskim putem tijekom 2 - 5 dana, a  nakon poboljšanja, nastavlja se uzimanje antibiotika na usta tijekom 2 - 3 tjedna.

Liječenje zdjelične upale

Prije početka liječenja dobro bi bilo učiniti cervikalne obriske, ali uredan nalaz ne znači da mikroorganizmi nisu prisutni u gornjem dijelu ženskoga spolnog sustava. Ako se zdjelična upalna bolest ne liječi u ranoj fazi i odgovarajuće, može se razviti tuboovarijski apsces (lokalizirana nakupina gnoja u području jajovoda i jajnika) te zdjelični peritonitis (upala zdjelične potrbušnice). Tada će biti potreban i operacijski zahvat (laparoskopija) kako bi se odstranilo upalno žarište što je vrlo važno za očuvanje plodnosti kod  žena koje još nisu rodile.

"Laparoskopiju je ponekad potrebno učiniti  i ako nije moguće razlučiti da li se možda radi o drugim bolestima – upala crvuljka, izvanmaternična trudnoća, prsnuće ciste jajnika itd."

Dugoročne posljedice zdjelične upalne bolesti mogu biti neplodnost, izvanmaternična trudnoća te kronična bol u zdjelici zbog čega je vrlo bitna rana dijagnoza te pravovremeno i odgovarajuće liječenje.

Piše: Jadranka Belan Žuklić dr.med., specijalist ginekologije i porodništva

Kako se približava ovulacija sluz je obilnija, vodenasta, prozirna i rastezljiva. Nakon ovulacije sluz postaje manje obilna, gušća i zamućenog izgleda.

Dakle, iscjedak iz rodnice je normalno manje ili više sluzav i bez mirisa.

Bakterije koje se nalaze u rodnici

U rodnici su normalno prisutne brojne bakterije, među kojima je najvažnija Lactobacillus koja stvara mliječnu kiselinu i održava blago kiseli okoliš u rodnici i time štiti rodnicu od pretjeranog bujanja postojećih bakterija ili infekcije mikroorganizmima koji se mogu prenijeti spolnim kontaktom.

"Zbog anatomske blizine rodnice, mokraćne cijevi i debelog crijeva, bakterije iz debelog crijeva mogu dospjeti u rodnicu i mokraćni mjehur te također uzrokovati upalu."

Uzroci pojačanog iscjetka

Pojačan iscjedak iz rodnice, promijenjene boje i neugodna mirisa upućuje na upalu rodnice i vrata maternice. Istovremeno se mogu javiti i smetnje mokrenja (učestalo, bolno mokrenje, peckanje i sl.)

Najčešći uzroci pojačanog iscjetka iz rodnice su bakterijska vaginoza, upala uzrokovana Candidom (kandidijaza) te Trychomonas vaginalisom (trihomonijaza). Bakterijska vaginoza je infekcija rodnice uzrokovana promjenom ravnoteže normalne flore rodnice sa umnažanjem anaerobnih bakterija.

Iako se ne smatra spolno prenosivom bolešću, češće se pojavljuje kod promjene partnera ili većeg broja partnera te je istovremeno potrebno liječiti i njega, iako većinom nema simptome. Bakterijsku vaginozu karakterizira mliječan iscjedak neugodna mirisa koji obično nije praćen svrbežom i peckanjem, a pojačava se nakon menstruacije ili spolnog odnosa.

Upalu rodnice i stidnice uzrokovanu Candidom karakterizira svrbež, crvenilo, bolnost i pečenje, nelagoda tijekom spolnog odnosa i mokrenja te tipičan iscjedak iz rodnice koji je bijel, gust, sirast te nije neugodna mirisa. Candida može biti i dio fiziološke flore donjeg dijela spolnog sustava u 20-50% zdravih žena koje nemaju nikakve simptome i tada nije potrebno liječenje.

"Kandidijaza nije spolno prenosiva bolest te nije potrebno liječiti partnera ako nema tegobe. Unatoč uvriježenom mišljenju, nema dokaza da je povezana s lošijom higijenom, upotrebom sintetskog rublja ili učestalijim spolnim odnosima."

Trychomonas vaginalis je spolno prenosivi jednostanični parazit. Od svih spolno prenosivih bolesti jedino se Trychomonas eventualno može prenijeti kupanjem u bazenima jer u vodi preživi nekoliko sati. Uzrokuje pojačan iscjedak zeleno-žute boje, pjenušast i neugodna mirisa.

VAŽNO JE ZNATI:

1. Primjenom kondoma štitimo se od spolno prenosivih uzročnika upala rodnice i cijelog spolnog sustava.
2. Zbog nezrelosti spolnog sustava i obrambenih snaga upale rodnice i vrata maternice lakše nastaju kod mlađih djevojaka.
3. Upale rodnice je potrebno izliječiti prije svake ginekološke operacije jer se inače mogu pogoršati nakon zahvata.
4. Neke upale rodnice i vrata maternice se mogu proširiti na maternicu, jajovode i jajnike te uzrokovati neplodnost.
5. Upale rodnice i vrata maternice tijekom trudnoće se povezuju s povećanim rizikom spontanog pobačaja ili prijevremenog poroda.

"Upale rodnice se mogu liječiti lokalno - primjenom tzv. vaginaleta (lijekovi koji se stavljaju u rodnicu) ili uzimanjem antibiotika na usta."

Kada se žena žali na neuspješno liječenje i ponavljanje simptoma treba razjasniti o kakvoj je upali riječ, da li je liječenje bilo odgovarajuće te da li je istovremeno liječen i partner. Pojačan i promijenjen iscjedak iz rodnice treba ozbiljno shvatiti i pravovremeno liječiti kako se upala ne bi proširila i trajno oštetila funkciju spolnih organa.

Piše: Jadranka Belan Žuklić dr.med., specijalist ginekologije i porodništva

Velik broj mladih djevojaka dolazi po savjet u ginekološku ordinaciju i vrlo savjesno brine o svom spolnom zdravlju. Na žalost, postoji mnogo djevojaka koje zbog nedostupnosti korisnih informacija, stida ili nerazumijevanja okoline, ne znaju kako potražiti pomoć.

Strah se javlja kad je nešto novo i nepoznato, zato ću pokušati predočiti što djevojka može očekivati pri prvom posjetu ginekološkoj ordinaciji.

Kako razgovarati s ginekologom?

Posjet započinje razgovorom pri čemu će ginekolog pitati o trenutnim tegobama te dobiti sliku općeg zdravlja djevojke, njenoj uhranjenosti, tjelesnoj aktivnosti, navikama, primjeni lijekova te bolestima u obitelji.

Kada se treba posavjetovati s ginekologom?

Uvriježeno je mišljenje da se ginekologu ide nakon prvog spolnog odnosa, ali ginekološke tegobe se mogu javiti puno prije toga.

"Najčešći razlozi prvog posjeta su bolne i obilne menstruacije, neredovite menstruacije te svrbež i pečenje stidnice. Ginekološke smetnje se mogu preklapati sa smetnjama mokrenja i probavnim tegobama."

Zašto je važan datum zadnje menstruacije?

Dok su naše majke bilježile menstruacijski ciklus na papirnate kalendariće, danas postoje popularne aplikacije na mobitelima. Kako god, važno je da se pamti jer je datum zadnje menstruacije nezaobilazno pitanje.

"Menstruacijski ciklus započinje prvim danom jedne menstruacije i završava prvim danom sljedeće menstruacije, te najčešće traje 28 - 35 dana."

Prateći dane ciklusa, djevojka može pratiti promjene na vlastitom tijelu te bolje opisati ako se pojave neke tegobe. Ako je riječ o trudnoći, trajanje trudnoće brojimo od datuma zadnje menstruacije.

Kako izgleda pregled kod ginekologa?

Pregled se obavlja na ginekološkom stolu i započinje pregledom anatomije vanjskog spolovila.

Potom se rodnica i vrat maternice prikazuju pomoću valjkastog instrumenta pri čemu se promatra iscjedak u rodnici, izgled rodnice i vrata maternice. Ako je djevojka spolno aktivna više od godinu dana, trebalo bi učiniti i prvi Papa test. To je uzimanje obriska odljuštenih stanica rodnice i vrata maternice koji se razmazuju na stakalce i šalju na analizu da bi se vidjelo postoji li kakva upala ili promjene na stanicama.

Slijedi palpacija veličine, izgleda i osjetljivosti maternice i jajnika.

Svaki ginekološki pregled završava ultrazvučnim pregledom maternice i jajnika. Kod spolno aktivne djevojke, ultrazvučni pregled se radi rodničkim putem i pri tom mokraćni mjehur treba biti ispražnjen (treba se pomokriti neposredno prije pregleda).

"Ginekološki pregled djevojčice se radi na krevetu za preglede i uvijek u prisutnosti roditelja."

Ovisno o tegobama, ponekad će biti dovoljan samo ultrazvučni pregled preko trbušne stijenke pri čemu mokraćni mjehur mora biti barem djelomično ispunjen. Više pažnje posveti se postojanju sekundarnih spolnih osobina i anatomiji vanjskog spolovila. Ako je potrebno, palpacija maternice i jajnika se učini kroz završno debelo crijevo. To nije neobično niti bolno, ako se sjetimo da na sličan način majke stavljaju maloj djeci čepiće za snižavanje tjelesne temperature.

Upale spolnih organa

Većina adolescenata je spolno aktivna, a često ne koriste kondom - ne samo kao zaštitu od neželjene trudnoće već i kao zaštitu od spolno prenosivih bolesti.

Rano započinjanje seksualnog života dok su spolni organi još u razvoju i neotporni na infekcije, veći broj partnera te nekorištenje kondoma, mogu uzrokovati upale koje se najčešće očituju pojačanim iscjetkom iz rodnice neugodnog mirisa i bolovima u donjem dijelu trbuha. Međutim, velik broj upala može proći s blagim simptomima ili posve neopaženo, što dugoročno može oštetiti spolno zdravlje u vidu neplodnosti ili pojave zloćudnih bolesti.

Kontracepcija

Mladi rano stupaju u spolne odnose, ali se nedovoljno štite od neželjene trudnoće misleći da se neće baš njima dogoditi. Kondom bi trebao biti prvi izbor kontracepcije, ali ujedno i zaštita od spolno prenosivih bolesti.

"Ako djevojka želi koristiti kontracepcijske pilule, prethodno je potrebno učiniti ginekološki pregled i određene laboratorijske pretrage."

Gdje se naručiti na ginekološki pregled?

Djevojčice starije od 12 godina mogu odabrati svog primarnog ginekologa pri domovima zdravlja ili privatnim ginekološkim ordinacijama. Pedijatar ili obiteljski liječnik može uputiti djevojčicu ili djevojku u ambulantu za dječju i adolescentnu ginekologiju koje postoje pri klinikama.

Sve srednjoškolke i studentice grada Zagreba imaju mogućnost besplatnog savjetovanja, ginekološkog pregleda te cijepljenja protiv HPV-a u Centru za reproduktivno zdravlje pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo "dr. Andrija Štampar".

Piše: Jadranka Belan Žuklić dr.med., specijalist ginekologije i porodništva

Premaligne promjene vrata maternice ili CIN-ovi (cervikalne intraepitelne neoplazije) te početni rak vrata maternice najčešće se ne vide prostim okom, te je potreban detaljan pregled vrata maternice i rodnice pod povećanjem i snažnim osvjetljenjem uz pomoć specijalnog pokretnog mikroskopa koji je smješten ispred rodnice (kolposkop).

"Kao i Papa test, kolposkopija se izvodi jednostavno i potpuno bezbolno tijekom uobičajenog ginekološkog pregleda u spekulima."

Osjetljivost kolposkopije u otkrivanju CIN promjena je približno kao i Papa testa (60-80 %), međutim kada se primijene zajedno, pouzdanost u otkrivanju premalignih promjena raste na preko 90 %.

Cilj primjene kolposkopije

Pomaže vidjeti odgovaraju li promjene na vratu maternice onima u nalazu Papa testa, kolika je proširenost tih promjena te odrediti sumnjiva mjesta s kojih treba uzeti tkivo za patohistološku analizu (biopsija).

Da bi se bolje prikazale promjene, vrat maternice se najprije premazuje otopinom 3 % octene kiseline i potom jodnom otopinom (Lugol).

Tradicionalna kolposkopija se izvodi direktnim gledanjem površine vrata maternice uz pomoć binokularnog optičkog sutava uz povećanje, najčešće 10 - 15 puta, a nalaz se shematski crta na kolposkopskom obrascu.

Danas se u svijetu sve više razvija i primjenjuje digitalna kolposkopija, a taj trend prati i Poliklinika Eljuga. Naše ginekološke ambulante opremljene su i optičkim i digitalnim kolposkopom.

Razlika digitalnog od tradicionalnog kolposkopa je što ima LED izvor svjetlosti koji daje dvostruko jaču svjetlost, tehnologija auto-fokusa, CCD/optic dizajn i 20 puta digitalni zoom.

Vrhunski FULL HD video kolposkop integriran je u moderan ginekološki stol sa LCD ekranom na kojem se direktno vidi prikaz vrata maternice uz istovremeno pohranjivanje slika u bazu podataka koje se potom mogu ispisati na ginekološki nalaz.

Obzirom da se slike prikazuju na velikom LCD ekranu, pacijentici se tijekom pregleda može pokazati i objasniti o kakvim je promjenama riječ, simultano nalaz može proučavati više stručnjaka, a pohranjene slike se mogu uspoređivati i prezentirati na stručnom konziliju Poliklinike te po potrebi telemedicinom zatražiti mišljenje eksperata kolposkopije u bilo kojem dijelu svijeta.

Piše: Jadranka Belan Žuklić dr.med., specijalist ginekologije i porodništva

Kod 20 % korisnica hormonska kontracepcija se prvenstveno preporučuje kao lijek:

• kod endometrioze,
• sindroma policističnih jajnika, liječenja akni i pojačane dlakavosti,
• kao priprema za postupke potpomognute oplodnje,
• za reguliranje smetnji vezanih uz menstruacijski ciklus - neredovita menstruacija, nepravilna krvarenja, PMS, bolne menstruacije, obilne menstruacije sa posljedičnom slabokrvnošću.

"Hormonska kontracepcija smanjuje obilnost mjesečnice, a ponekad može i posve izostati bez štetnih posljedica. Nekim ženama to odgovara, ali uvijek je potrebno isključiti trudnoću."

SVE ŠTO MORATE ZNATI O HORMONSKOJ KONTRACEPCIJI;

1. Hitna hormonska kontracepcija je sigurna I učinkovita metoda koju treba primijeniti uvijek kada zakažu druge metode kontracepcije bez obzira na fazu ciklusa.

2. Hormonska kontracepcija se može primjenjivati cijelu generativnu dob – od 15. do 45. godine pa i dulje.

3. Kontracepciju, a kod manjeg broja je potreban povećan oprez ili se uopće ne preporučuje.

4. Pušenje, neregulirani krvni tlak, loša prehrana i pretilost, dijabetes i povišene masnoće imaju štetniji učinak na krvne žile i zgrušavanje krvi, nego korištenje samih kontracepcijskih tableta.

5. Hormonska kontracepcija je kontraindicirana (uopće se ne preporučuje) ako postoji: sumnja na trudnoću, pušačicama starijim od 35 godina, nerazjašnjeno krvarenje iz spolnih organa, ako je krvni tlak viši od 160/100, ako je osoba prebolila trombozu dubokih vena, infarkt srca ili moždani udar ili je netko od prvih srodnika doživio isto prije 50. godine života.

Ne propisuje se niti kod migrene sa aurom; diabetes mellitusa sa krvožilnim komplikacijama, ako je prisutna bolest jetre te kod povišenog osobnog rizika, oboljenja ili sumnje na rak dojke ili sluznice maternice.

6. Većina korisnica je zadovoljna odabranim tabletama i neće imati nikakve nuspojave, dok se oko 20 % korisnica može žaliti na blaže nuspojave poput mučnine, nelagode u dojkama, neurednih krvarenja, promjena raspoloženja, napuhnutosti ili porasta tjelesne težine. Većina tih nuspojava će prestati kroz 3 mjeseca primjene ili odabirom nekog drugog preparata.

Mučnina se može ublažiti ako se tableta uzme pola sata nakon obroka ili uvečer prije spavanja. Neuredna krvarenja se mogu izbjeći uzimanjem tablete svakog dana u isto vrijeme te izbjegavanjem preskakanja tablete ili zamjenom preparata s drugačijim omjerom hormona.

7. Uzimanje hormonske kontracepcije barem 3 godine smanjuje rizik nastanka raka jajnika, raka sluznice maternice i debelog crijeva, a zaštitni učinak traje još neko vrijeme nakon prestanka primjene.

8. Učinkovitost hormonske kontracepcije može biti smanjena u slučajevima: neredovite i nepravilne primjene, povraćanja, pušenja, konzumiranja alkohola, droga ili lijekova koji ubrzavaju razgradnju hormona.

9. Nakon prestanka korištenja hormonske kontracepcije, menstruacija može izostati neko vrijeme, ali češće kod žena koje su i prije korištenja imale određeni hormonski poremećaj, npr. sindrom policističnih jajnika.

10. Neplanirana trudnoća je najčešće posljedica neredovite i nepravilne primjene. Ako se utvrdi trudnoća, treba prestati uzimati tablete premda one nemaju štetan učinak na plod (nisu teratogene) i nisu indikacija (razlog) za prekid trudnoće.

11. Ako se planira veći operacijski zahvat, barem 3 tjedna ranije treba prekinuti uzimanje hormonske kontracepcije.

12. Novi trendovi su tablete koje sadrže prirodni estrogen te oponašaju promjene hormona u prirodnom ciklusu te novi načini primjene - hormonska kontracepcija u obliku prstena koji se stavlja u rodnicu, hormonski naljepci na kožu i kožni implantati.
 

"Hitna hormonska kontracepcija je sigurna i učinkovita metoda koju treba primijeniti uvijek kada zakažu druge metode kontracepcije bez obzira na fazu ciklusa."
 

Piše: Jadranka Belan Žuklić dr.med., specijalist ginekologije i porodništva

TRUDNOĆA POGODUJE NASTANKU UPALA MOKRAĆNIH PUTEVA NA VIŠE NAČINA:

• hormon progesteron opušta mokraćne puteve te je usporen protok mokraće
• kako fetus i maternica rastu  sve je veći pritisak na mokraćne puteve
• obrambeni sustav trudnice također je izmijenjen

INFEKCIJE MOKRAĆNOG SUSTAVA TIJEKOM TRUDNOĆE SE POJAVLJUJU U TRI OBLIKA:

• ako trudnica nema simptome, a u mokraći je povećana  koncentracija bakterija (više od 10 na 5 po mL urina)  riječ je o asimptomatskoj bakteriuriji

Pri akutnoj upali mokraćnog mjehura (cistitis) trudnica će se žaliti na učestalo mokrenje praćeno pečenjem i bolovima u donjem dijelu trbuha, tjelesna temperatura može biti normalna ili blago povišena

• ako trudnica ima visoku tjelesnu temperaturu praćenu muklim bolovima u donjem dijelu leđa (slabinama)  koji se mogu širiti prema donjem dijelu trbuha te mogu biti praćeni  mučninom i povraćanjem vjerojatno se radi o akutnoj upali bubrega (pijelonefritis); učestalo i bolno mokrenje ne mora uvijek biti prisutno

Dijagnoza infekcije mokraćnog sustava prvenstveno se postavlja na temelju kliničke slike i laboratorijskih nalaza, ali je vrlo važno napraviti mikrobiološku analizu mokraće radi identifikacije uzročnika i njegove osjetljivosi na antibiotike (urinokultura s antibiogramom).

"Kod trudnica koje su i prije trudnoće ili tijekom prethodne trudnoće imale učestale upale mokraćnog sustava,  prijevremeni porod ili nisku porođajna težina djeteta preporučuje se probir na asimptomatsku bakteriuriju (urinokultura) već pri prvom ginekološkom pregledu ili barem  do  16.tjedna trudnoće."

Liječenje cistitisa kod trudnica

Asimptomatska bakteriurija i cistitis liječe se primjenom antibiotika na usta tijekom  7 dana dok se liječenje akutnog pijelonefritisa započinje primjenom antibiotika venskim putem do poboljšanja (2-3 dana), a potom se nastavlja uzimati antibiotik na usta do ukupnog trajanja 10- 14 dana. Lijek izbora kod trudnica su penicilini i cefalosporinski antibiotici. Istovremeno je vrlo važno uzimati obilno tekućine kako bi se povećao protok mokraće i postiglo mehaničko ispiranje bakterija. Trudnicama se preporučuje čaj od brusnice dok se mješavine urološkog čaja ne preporučuju jer neki sastojci mogu potaknuti stezanje maternice. Nakon provedene terapije preporučuje se učiniti  kontrolnu urinokulturu za 1 – 2 tjedna. Ako je u urinu izoliran beta-hemolitički streptokok grupe B, tijekom poroda treba provesti antibiotsku  profilaksu.  Asimptomatsku bakteriuriju treba liječiti  pravovremeno i adekvatno jer neliječena  povećava rizik ozbiljnih komplikacija kao što su:

• akutni pijelonefritis
• prijevremeni porod
• prijevremeno prsnuće vodenjaka
• niska porođajna težina djeteta
• anemija i hipertenzija majke
   

Piše: Jadranka Belan Žuklić dr.med., specijalist ginekologije i porodništva

Da bi se ovulacija dogodila potrebna je vrlo precizna interakcija spolnih hormona (estrogena i progesterona), hormona hipofize (FSH i LH) i hipotalamusa (GNRH), ali i brojnih tvari koje se stvaraju i djeluju u samom jajniku.  

Na plodnost može utjecati i rad drugih žlijezda sa unutarnjim izlučivanjem – štitnjača, nadbubrežna žlijezda, ali i masno tkivo koje nije samo čimbenik fizičkog izgleda već svojim hormonima utječe na funkcioniranje mozga i hipotalamusa, a time indirektno i jajnika.

Period od 20 do 35. godine života smatra se najkvalitetnijim za reprodukciju

Najveća vjerojatnost zanošenja je između 20. i 25. godine, a značajno opada nakon 35. godine. Tomu svjedoči i učestalost neplodnosti  -  prije 25. godine manje od 10 % žena je neplodno,  između 35 – 40. godine oko 30 %, a sa 45 godina oko 85 %.

Istovremeno se smanjuje kvaliteta jajnih stanica i povećava rizik kromosomskih grešaka te povećava učestalost  ginekoloških bolesti i operacijskih zahvata koji mogu ometati ostvarenje trudnoće (miomi, endometralni polipi, endometrioza, adenomioza...).

"S dobi se povećava mogućnost pojavljivanja i drugih bolesti koje mogu utjecati na trudnoću kao što su dijabetes, hipertenzija, hipotireoza, ali na žalost i maligne bolesti."

MENPAUZA

Menopauza označava zadnju menstruaciju u životu, odnosno završetak plodnog razdoblja u životu žene. Prosječno se događa oko 50. godine života, ako nastupi između 40. i 45. godine govorimo o ranoj menopauzi, a kod jedne od sto žena može nastupiti i prije 40. godine (prijevremena menopauza). Nastup menopauze je genetski predodređen, ali različiti čimbenici mogu ubrzati njen nastup (metaboličke, infektivne ili autoimune bolesti, ginekološke operacije, zračenje, kemoterapija...).

Skraćivanje ili produljivanje ciklusa, obilnije ili oskudnije menstruacije nego ranije, mogu upućivati na smanjivanje funkcije jajnika. Suvremena medicina i tehnologija omogućavaju zamrzavanje jajnih stanica i zametaka u mlađoj dobi te pruža ženi priliku ostvarenja trudnoće u kasnijoj dobi. To je prvenstveno namijenjeno ženama koje zbog liječenja npr. maligne bolesti moraju odgoditi trudnoću do završetka liječenja.

Možemo li procijeniti kolika je preostala rezerva jajnika?

Kombinacijom ultrazvučnog nalaza (izgled jajnika i broja tzv. antralnih folikula) te laboratorijskih nalaza razine hormona koji stimulira folikule (FSH) i tzv. anti-Mullerovog hormona (AMH) moglo bi se otprilike procijeniti koliko će još godina žena imati dobre šanse za ostvarenje trudnoće, odnosno kakav će biti odgovor na poticanje ovulacije u postupcima potpomognute oplodnje (IVF).  

Važno je naglasiti, kada u medijima vidimo trudnicu u kasnim četrdesetim ili pedesetim godinama da je trudnoća uglavnom ostvarena nakon postupaka potpomognute oplodnje, vrlo vjerojatno nakon zamrzavanja jajnih stanica/zametaka u mlađoj dobi ili nakon donacije jajnih stanica. Kao što ne postoji lijek za zaustavljanje procesa starenja čovjeka, tako za sada ne postoji niti lijek za produljenje prirodne aktivnosti jajnika. 

Piše: Jadranka Belan Žuklić dr.med., specijalist ginekologije i porodništva

Sindrom policističnih jajnika (PCOS) je složeni endokrinološko-metabolički poremećaj koji je dobio naziv zbog povećanih jajnika u kojima su prisutni brojni mali folikuli.
Iako je temeljni hormonalni poremećaj u jajnicima, u poremećaj je uključeno i funkcioniranje hipofize, nadbubrežne žlijezde te masnog tkiva što sve dovodi do metaboličkog i reprodukcijskog poremećaja.

U jajnicima i nadbubrežnoj žlijezdi je povećano stvaranje androgena (muških spolnih hormona) koji mogu uzrokovati akne, različite stupnjeve dlakavosti lica i tijela te gubitka kose.
Androgena mikroklima u jajnicima uzrokuje zastoj u sazrijevaju folikula te se nakupljaju brojni mali folikuli koji se vide ultrazvučnim pregledom, a izostaje odabir tzv. dominantnog folikula te nema ovulacije. Zbog toga se javljaju različite nepravilnosti menstruacijskog ciklusa. Ciklus može biti produljen za 10-ak dana, ali menstruacija može izostati i više mjeseci što može dovesti do nepravilnog zadebljavanja sluznice maternice i pojave vrlo obilnog i produljenog krvarenja (metroragija).
Ovisno o učestalosti izostanaka ovulacije može biti smanjena sposobnost zanošenja ili neplodnost, te povećana sklonost ranom spontanom pobačaju.

PCOS mogu imati i mršave i pretile žene. Kod pretilih žena je češće prisutan i metabolički poremećaj u vidu inzulinske rezistencije, a povišeni inzulin pospješuje stvaranje androgena. Pretilost i inzulinska rezistencija povećavaju sklonost razvoju dijabetesa i kardiovaskularnih oboljenja u kasnijoj dobi.
Stoga se pretilim ženama prvenstveno preporučuje tjelovježba i smanjenje tjelesne mase za barem5 % što ima povoljne učinke na smanjenje androgena, poboljšanje inzulinske rezistencije, uspostavu ovulacije i bolji odgovor na liječenje.

PCOS ima oko 10 % žena reprodukcijske dobi, a u65 % slučajeva se simptomi počinju javljati već u periodu oko prve menstruacije.
Važno je naglasiti da oko 25 % zdravih žena ima ultrazvučni nalaz jajnika koji nalikuje na policistične, ali postoje jasno određeni kriteriji za postavljanje dijagnoze sindroma policističnih jajnika.
Sindrom znači skup simptoma i znakova koji ne moraju istovremeno i istim intenzitetom biti prisutni kod jedne osobe, a s vremenom se mogu i mijenjati, pa tako i kod PCOS.
Stoga se liječenje PCOS individualno prilagođava ovisno o kozmetskim, metaboličkim ili reprodukcijskim potrebama pojedine žene.
Prvi izbor su oralni kontraceptivi s antiandrogenim učinkom koji bi žena trebala uzimati do perioda kada planira trudnoću. Pretilim ženama se preporučuje smanjenje tjelesne mase, a po potrebi se može uvesti i lijek koji poboljšava inzulinsku rezistenciju (metformin). Kao mogućnost postoji i kirurški pristup, tzv. "ovarian drilling". Ženama koje ne mogu spontano zanijeti može se preporučiti lijek za indukciju ovulacije (klomifen) ili metode asistirane reprodukcije.
U postmenopauzi se ženama sa PCOS može preporučit i hormonsko nadomjesno liječenje preparatom koji ima antiandrogeni učinak.

Napisala: Jadranka Belan Žuklić, spec. ginekologije

"Mitovi" vezani uz kontracepciju su zapravo mogući popratni učinci hormona koji se primjenjuju u kontracepcijskim tabletama. Najčešće nuspojave su lakše prirode i javljaju se u svega 10 – 15 % korisnica (oskudna krvarenja, mučnina, napuhnutost).

Spolni hormoni i njihov utjecaj

Spolni hormoni koji se osim u jajnicima proizvode u određenim količinama i u drugim organima, prije svega u nadbubrežnoj žlijezdi, masnom tkivu i mozgu, imaju brojne učinke ne samo na spolnu funkciju već i na funkcioniranje drugih organa.

U mozgu utječu na koncentraciju, pamćenje, raspoloženje, spolnu želju; utječu na metabolizam šećera, masti, proteina i minerala; kvalitetu kože i kose; kvalitetu kostiju i krvnih žila, itd.

Popratni učinci kontracepcijskih tableta

Mogući učinci su kombinacija individualnih tjelesnih funkcija pojedine osobe i odabranog preparata.

Gestageni osim progesteronskog učinka imaju i različit utjecaj na metabolizam šećera, masti i minerala te učinak sličan učinku androgena (muških spolnih hormona).

Obzirom da nam na raspolaganju stoji 15-ak preparata, za svaku ženu će se individualno odabrati onaj koji će njoj najbolje odgovarati.

Ako žena ima sklonost osteoporozi, smanjenu spolnu želju ili primjećuje oslabljenu koncentraciju i pamćenje, liječnik će preporučiti preparat sa gestagenom koji ima izraženiji androgeni učinak. Istovremeno se takav preparat neće preporučiti ženama sa smanjenim podnošenjem šećera ili povišenim mastima.

Ponekad se može javiti pojačan apetit, ali kontracepcijske tablete nisu izravan uzrok debljanja. Neki preparati mogu dovesti do blažeg zadržavanja vode u tijelu što izaziva dojam debljanja, ali s vremenom bi taj učinak trebao nestati ili se može pokušati s drugim preparatom.

Ako pacijentica ima izraženije dlačice na licu i tijelu, odabrat će se preparat sa gestagenom koji djeluje suprotno androgenima, ali kao popratni učinak može se pojaviti smanjena spolna želja.

Dokazano je da kontracepcijske tablete smanjuje simptome PMS-a (emocionalna labilnost, razdražljivost...) te u nekim slučajevima poboljšavaju depresivna stanja. Dakle, primjena bi trebala poboljšati, a ne pogoršati raspoloženje ili se može isprobati drugi preparat.

Kontracepcijske tablete vrlo učinkovito sprečavaju trudnoću, ali nikako ne sprečavaju spolno prenosive infekcije (Chlamidia, Mycoplasma, Ureaplasma, HPV, HSV, HIV...). Stoga je i uz primjenu tableta potrebno odgovorno spolno ponašanje te primjena kondoma kao zaštite od spolno prenosivih bolesti kod osoba koje nemaju stalnog partnera.

Znate li što je prirodna kontracepcija i kako se provodi?

Je li spirala najbolji oblik kontracepcije?

Piše: Jadranka Belan Žuklić dr.med., specijalist ginekologije i porodništva