Uklanjanje madeža

Koža i potkožno tkivo podložni su raznim tumorima različite veličine i karakteristika u ponašanju tijekom života. Najčešće se radi o dobroćudnim promjenama. Liječenje kožnih tumora ovisi o njihovim karakteristikama. Neki se vade iz estetskih razloga, osobito ako su na licu, dok drugi predstavljaju takvu skupinu tumora kod koje je potrebna kirurška eksczija (biopsija)..

Madeži spadaju u skupinu eflorescencija na koži pojačane pigmentacije. Pojavljuju se kod rođenja ili tijekom života. Madeži tijekom života ostaju jednake veličine ili pak rastu proporcionalno s područjem na tijelu gdje se nalaze. Mogu biti različitih veličina, u razini ili iznad razine kože, a mogu biti i pričvršćeni na kožu tankim vratom. Površina im je glatka ili zrnata. Lokalizirani su najčešće na licu, vratu i prsima. Po svojoj su prirodi dobroćudni, a za nastanak zloćudne promjene osobito su opasna mehanička nadraživanja ili mikrotrauma.

Na zloćudnu promjenu madeža mora se posumnjati ako iznenada na godinama mirnom madežu nastupe sljedeće promjene kao što su promjene u pigmentaciji, asimetrija, promjena boje ili veličine i krvarenje.

Nažalost, ne može se sa sigurnošću utvrditi koji će se madež zloćudno promijeniti stoga ih je potrebno kontrolirati. Uvjete za kasniji razvoj zloćudnih tumora na koži stvaraju solarij i ljetno pretjerano izlaganje suncu, jer ozonske rupe pojačavaju snagu ultraljubičastog zračenja sunca na Zemljinoj površini.

Kožne HPV infekcije (bradavice)
Neki tipovi HPV-a mogu uzrokovati kožne bradavice. Bolest je proširena po čitavom svijetu, a najčešće napada djecu i omladinu. Bradavice se mogu javljati pojedinačno ili u grupama, a prema izgledu možemo ih podijeliti na ove grupe:

• verrucae vulgares (obične bradavice) - tvrde tvorbe, uzdignute iznad razine kože, veličine do 1 cm, smeđe boje ili boje kože, najčešće se razviju na šakama i prstima,
• verruce plantares (plantarne bradavice)– pojavljuju se na mjestima s debelim slojem kože i izloženim pritisku (npr. pete, na prstima nogu),
• verrucae planae juvenilis (mladenačke bradavice) – plosnate su, jedva iznad razine kože uzdignute, boje kože, svijetlosmeđe ili sivkaste, najčešće su lokalizirane na licu i šakama,
• verrucae filiformes (končaste bradavice) – pojavljuju se na vratu, licu, a osobito na vjeđama, usnama i nosu.

Zloćudne promjene
Zbog prekomjernog izlaganja suncu se uslijed različitih oštećenja na razini DNA na koži mogu razviti prekanceroze i karcinomi kože. Najčešći karcinomi kože (tzv. nemelanomski karcinomi) su bazocelularni i planocelularni karcinom, koji u više od 90% slučajeva nastaju na suncu izloženoj koži. Bazocelularni karcinom kože razvija se na prethodno nepromijenjenoj koži, dok se planocelularni karcinom razvija iz prekanceroze tj. iz aktiničke keratoze. Karcinom kože klinički karakterizira pojava “ranice koja dugo traje i koja ne cijeli”.

Valja naglasiti da je utvrđena čvrsta povezanost između učinka UV zračenja i nastanka malignog melanoma, osobito u osoba svijetle puti s brojnim pigmentiranim lezijama (oštećenjima). Treba istaknuti i opasnost tzv. rekreativnog sunčanja, što se odnosi na intenzivno izlaganje suncu u kratkom vremenskom razdoblju, najčešće u vrijeme kratkog godišnjeg odmora s ciljem da se što brže postigne “tamna boja”.

Prema podacima Registra za rak Republike Hrvatske u 2007. godini se dijagnosticiralo oko 500 novooboljelih od melanoma.

Od melanoma najčešće obolijevaju osobe u dobi između 40 i 60 godina starosti, iako se bilježi porast oboljelih i u dječjoj i adolescentnoj dobi. Izloženost ultraljubičastim zrakama smatra se glavnim rizičnim čimbenikom u razvoju svih zloćudnih tumora kože, tako i melanoma. Osobit rizik imaju osobe koje su u djetinjstvu imale opekotine od sunca. Koža ima gotovo neizbrisivo pamćenje izloženosti UV zračenju i kroz godine nagomilana oštećenja stanica kože se ne mogu više popraviti. Ovaj proces je odgovoran za prerano starenje kože ali može dovesti i do zloćudne preobrazbe stanica u koži. U osobito rizičnu skupinu ulaze osobe izrazito svijetle puti, svijetlih očiju i svijetle kose, osobe koje su u obiteljskoj povijesti imale melanom ili drugi zloćudni tumor kože te sve osobe koje imaju posebnu vrstu atipičnih, displastičnih madeža. Posebno zabrinjava što se melanom najčešće otkrije tek u uznapredovaloj fazi, kada su izgledi za izlječenje manji.

Melanomi najčešće nastaju iz pigmentiranih madeža, no mogu nastati i na mjestima bez ikakvih prethodnih promjena. Jedan manji dio melanoma nastaje iz tzv. staračkih mrlja. Najrizičniji je među madežima oblik displastičnog, atipičnog madeža. To su madeži koji imaju nepravilan, uglavnom bizaran oblik, raznoliku ali dominantno crnu boju, zatim imaju neoštru ograničenost od okolne zdrave kože i rastu brže nego druge vrste madeža.

Osim toga, rizik nastanka melanoma postoji i kod tzv. običnih madeža ako su višestruko traumatizirani odnosno ako su na lokalizacijama na kojima su trajno izloženi trenju (naramenice grudnjaka, kopče, remeni, rub odjeće, za vrijeme brijanja itd.).