Mamografija
Mamografijom, koja se preporučuje kao metoda ranog otkrivanja, može se otkriti rak dojke i dvije godine prije nego što tumor postane opipljiv. Redovita primjena mamografije dokazano smanjuje smrtnost od raka dojke za 30% među ženama u dobi od 50 do 69 godina, a prema nekim podacima njezina podjednaka korisnost može se očekivati i u žena u dobi između 40. i 50. godine života.
Da bi mamografija kao metoda pregleda bila i učinkovita potrebno je zadovoljiti mnoge kriterije, koji su svi podjednako važni. Osnovni preduvjet svakako je kvalitetan mamografski uređaj, potom tehnički dobro provedeno snimanje, razvijanje slika na kvalitetnim filmovima i nezaobilazna sposobnost liječnika da precizno interpretira mamografsku sliku.
Dakle, nije dostatno učiniti mamografiju, nego valja učiniti kvalitetnu mamografiju. Stoga u našoj Poliklinici osobito pazimo na sklad između stručnog tima koji sudjeluje u mamografskom snimanju i kvalitete uređaja i opreme na kojem se snimanje obavlja- vrsni stručnjaci i suvremeni uređaji.
Mamografijom je moguće otkriti karcinomi dojke već od 5-6 mm kao i promjene koje se uočavaju samo ovom metodom pregleda i koje mogu biti jedini znak bolesti, kao što su nakupine mikrokalcifikata. Međutim, mamografija kao dijagnostička metoda nije savršena pa se 10% do 15 % karcinoma dojke ovom metodom ne može otkriti. Stoga je izvrsna nadopuna mamografiji komplementarni ultrazvučni pregled.
Naravno, zbog svoje jednostavnosti, cijene i korisnosti mamografija je još uvijek zlatni standard u otkrivanju raka dojke. Obavlja se na posebno konstruiranom rendgenskom uređaju koji se zove mamograf, a služi isključivo za snimanje dojki i za zahvate koji se rade pod kontrolom mamografske slike. Naime, dojka je organ koji je u cijelosti izgrađen od mekoga tkiva,i to od 15 do 20 režnjića mliječnih žlijezda, varijabilne količine masnoga tkiva, potpornog vezivnog tkiva, krvnih i limfnih žila i živaca, a mogu se unutar dojki naći i limfni čvorovi. Upravo struktura, oblik i konzistencija dojke iziskuje posebnu tehniku snimanja. Dogovorno se kao standard uzimaju dvije projekcije: tzv. kranio-kaudalna (oznaka na rtg filmu CC) pri čemu se dojka umeće između dviju ravnih ploča i pritišće u smjeru odozgo prema dolje, a druga je tzv. mediolateralna ili kosa projekcija (oznaka na rtg filmu ML) pri čemu se dojke namještaju između istih ravnih ploča u postraničnom smjeru i pod kutem od 30 do 45 stupnjeva. Pri svakom namještanju dojki potreban je određeni pritisak da bi se strukture unutar dojki jasno prikazale na rendgenskom filmu, koji se razvija neposredno nakon snimanja.
Za svaku dojku tako se dobiju dvije slike, a ako je potrebno, mogu se učiniti snimke i u drugim projekcijama. Naime, ako postoji neka promjena u dojci, nju je potrebno prikazati u dvjema projekcijama radi detaljnije analize, ali i da bismo bili sigurni da takva promjena u dojci zaista i postoji. Jer, ako se tvorba u jednoj dojci prikazuje samo na jednoj projekciji, a na drugoj se ne vidi, riječ može biti o artefaktu ili se tkiva unutar dojke slučajno preklapaju pa se dobiva pogrješan dojam promjene koja zapravo ne postoji. Također je važno i da se mamografija učini unutar prvih 10 dana menstruacijskog ciklusa, kada su dojke manje bolne i osjetljive na pritisak koji je neizbježan pri snimanju, ali i da bi se izbjeglo zračenje u eventualnoj ranoj trudnoći za koju žena ne zna niti može znati, a koja je vjerojatnija u drugoj polovici ciklusa, tj. od vremena ovulacije do druge menstruacije.
Proces snimanja i razvijanja filmova obavlja inženjer medicinske radiologije, a dobivene snimke nakon toga očitava, tj.detaljno analizira liječnik koji je obično specijalist medicinske radiologije, ali to može biti i liječnik druge specijalnosti koji ima odgovarajuću dostatnu edukaciju i iskustvo. Same mamografske snimke i opis nalaza potrebno je dobro čuvati radi budućih mamografskih snimanja i usporedbe starih s novim snimkama i nalazima. Tako se lakše uočavaju promjene koje su novonastale u razdoblju između dviju mamografija ili se prate promjene koje su uočene na ranijim snimkama. Obično ih liječnici različito nazivaju, ovisno o kakvom je tipu promjena riječ, pa se u pisanom nalazu mogu naći nazivi kao što su mekotkivne sjene, zgusnuća, mikrokalcifikati, makrokalcifikati, zadebljanja, poremećaji arhitekture i slično. Smisao mamografije je, naravno, da se čim prije otkriju promjene koje su možebitno zloćudne. No, nije svaka mamografska sjena rak. I mnoge dobroćudne promjene prikazuju se na mamografiji (ciste, fibroadenomi, lipomi i slično). Radi njihove detaljnije evaluacije obično se takvi mamografski pregledi nadopunjuju ultrazvučnom analizom. Odluku o potrebi za dodatnim dijagnostičkim pregledima donosi, naravno, liječnik koji analizira mamografske snimke.
